|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše pukovnik mr.sc. Mirko KUKOLJ, dipl. ing.
 |
|
|
Streljivo za bacače granata međusobno se razlikuje po tome je li riječ o granatama za ručne bacače ili granatama za automatske bacače. Kod ručnih bacača prevladava kalibar 40x46mm dok većina automatskih bacača granata ispaljuje snažnije streljivo kalibra 40x53 mm. Izuzetak su ruski i kineski automatski bacači koji rabe streljivo kalibra 30 odnosno 35 mm
Bacači granata su vrsta pješačkog oružja koji ispaljuju projektile u obliku malih granata stvarajući učinke slične onima koji nastaju nakon eksplozija ručnih bombi. Ovisno o konstrukciji i namjeni razlikujemo nekoliko vrsta ovog oružja. Tako postoje ručne izvedbe neautomatskih ili poluautomatskih bacača granata u obliku manjih pušaka za gađanje na daljinama do 400 metara, te bacači granata u obliku dodataka koji se montiraju ispod cijevi pušaka za gađanje na daljinama do 350 m. Svi nabrojani bacači ispaljuju granate kalibra 40mm čija je zajednička karakteristika mala masa, i mala početna brzina ispaljivanja. Posebnu kategoriju bacača granata čine automatski bacači granata kalibra 30 ili 40mm koji ispaljuju daleko snažnije projektile veće mase i veće početne brzine namijenjene gađanju na daljinama do 2200 metara.
Još u vrijeme Korejskog rata razmatrane su mogućnosti konstruiranja oružja kojim bi se razorni projektil veličine ručne bombe mogao dosta precizno ispaljivati na daljinu veću od daljine do koje se može baciti ručna bomba (30-40 metara), a približno jednaku dometu minobacača kalibra 60 mm (300-400 m). No tek je 1952. godine u SAD-u razvijen prvi bacač granata (bacač 40 mm M79), te odgovarajuće streljivo za njega. Slijedili su novi modeli različitih konstrukcija i različitih načina punjenja. Tako se npr. cijevi njemačkog bacača HK 69 i američkog M79 preklapaju poput cijevi sačmarice dok se kod bacača HK 79 za pušku G3 stražnji dio cijevi spušta naniže. Ruski bacač BG-15 puni se s usta cijevi, a kod američkog bacača M203 cijev se povlači naprijed.
Cijevi većine bacača granata su ižljebljene kako bi granate bile stabilnije na putanji. Broj žljebova kreće se od šest do dvanaest. Materijal iz kojeg se cijevi izrađuju nije posebno kvalitetan (najčešće se rabi aluminijska slitina) s obzirom na male tlakove koji nastaju nakon opaljenja, te potrebu za što manjom težinom oružja.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene