|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Tomislav JANJIĆ
 |
|
|
|
Veliko iznaneđenje |
Od ustrojavanja 1950. kineska ratna mornarica je imala jedan važan cilj - pomoći u reintegraciji cjelovitosti države, pri čemu se zapravo mislilo na uspostavu vlasti Pekinga nad "odmetnutim" otokom Tajvanom. Rat s Vjetnamom 1979. donekle je proširio područje interesa i na Južno kinesko more. U najnovije vrijeme u područje djelovanja kineske ratne mornarice ušli su i Spratley otoci, uz permanentna nastojanja da se ostvari i stalna prisutnost u Indijskom oceanu
Svi gore navedeni ciljevi četiri desetljeća su bili neostvarivi. Glavni je razlog bio nedostatna tehnološka opremljenost, naročito suvremenim ratnim brodovima. Zbog raznih, uglavnom političkih razloga kineska ratna mornarica se morala oslanjati na domaću znanost i proizvodne mogućnosti. Tako su početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća svi kineski ratni brodovi izgledali kao da su građeni potkraj pedesetih i početkom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, a i borbene mogućnosti su im bile otprilike slične sovjetskim brodovima iz tog vremena, čija su kopija ili inačica bili. Zbog tih problema zapadni su stručnjaci kinesku ratnu mornaricu svrstavali u obalnu mornaricu s vrlo ograničenim mogućnostima djelovanja na otvorenom moru, daleko od matičnih luka.
Onda se početkom devedesetih dogodio veliki pomak. Prvo je 1991. porinut razarač Harbin, prvi iz klase Luhu (Type 052). Po svojim borbenim značajkama razarači Type 052 slični su francuskim razaračima klase Georges Leygues (F 70), građeni u razdoblju od 1979. do 1990. godine. Pojava nove kineske klase razarača privukla je veliku pozornost stručne javnosti, ali nije izazvala veću zabrinutost u kineskih susjeda i mogućih suparnika. Kvalitetu modernog dizajna znatno je umanjivala činjenica ugradnje ne baš najmodernijeg naoružanja i elektroničke opreme. Najveći je nedostatak bio neučinkovito protuzračno raketno naoružanje malog dometa. Pojava novog razarača Shenzhen klase Luhai (Type 054) više nije predstavljala veće iznenađenje. Iako za punih tisuću tona veće istisnine Luhai nije bio puno bolji od svojeg predhodnika. Doduše veće dimenzije dopuštaju i veći opseg modernizacije, tako da se sve češće spominje mogućnost da Shenzhen dobije moderan raketni protuzračni sutav smješten u bunaru neposredno ispred zapovjednog mosta.
Kako ni klasa Luhai nije riješila neke od najosnovnijih nedostataka (prije svega nemogućnost učinkovite protuzračne obrane na većim udaljenostima) kineska mornarica odlučila je kupiti dva ruska razarača klase Sarič (Type 956E) NATO oznake Sovremenny. Razarači Hangzhou (136) i Fuzhou (137) svojom su opremljenošću i naoružanjem znatno utjecali na unapređenje borbenih mogućnosti kineske ratne mornarice. Naoružani nadzvučnim (2,5 Maha) protubrodskim projektilima velikog dometa (120 km) Moskit 3M80E (NATO oznaka SS-N-22 Sunburn) ti su razarači postali velika opasnost za sve ratne brodove tog područja, čak i za najmodernije tajvanske, japanske i američke. Za kineske admirale još je važnija bila činjenica da su na svakom razaraču dobili po dva jednostruka lansera protuzračnih raketa sustava M-22 Uragan. Suvremena raketa 9M3872 (NATO oznake SA-N-17 Grizzly) ovog sustava ima maksimalni domet od 50 kilometara i može pogađati ciljeve od razine mora do 15.000 metara. Sustavom Uragan kineska ratna mornarica konačno je dobila mogućnost djelotvorne obrane svojih brodova od prijetnji sa svih visina i velikih udaljenosti.
|
|
||
|
stranica 1/4
|
 |
|
|
|
||
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene