|
|||||||||
|
|
Piše Velimir SAVRETIĆ |
||||||||
|
|
Povijest vojnog pištolja austrougarske vojske Pištolj Steyer M 12 u Prvom je svjetskom ratu rabila je austrijska vojska. Nakon rata mnoštvo je tih pištolja ostalo na području novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovonaca. Taj je pištolj odigrao i ulogu u jednom mračnom događaju novije hrvatske povijesti Poznato je da je službeni prvi vojni poluautomatski pištolj u svijetu bio pištolj češkog izumitelja Karela Krnke. Austrijska vojska, točnije konjica, službeno ga je uvela u vojnu službu kao postrano oružje 1908. godine pod nazivom 8 mm Repetierpistole M 7 Roth-Steyr. Kako je Karel Krnka bio poznat po pseudonimu "Kaisertreu" (caru vjeran) i istodobno bio veliki prijatelj prijestolonasljednika nadvojvode Franza Ferdinanda, imao je i neograničen utjecaj na razvoj pješačkog oružja i nitko nije pokraj njega mogao niti sanjati o nekakvom svom oružju u austrougarskoj vojsci. Vojni pištolj M 7 izrađivan je za vojsku u tvornicama Waffenfabrik Steyr i Fegyvergyar Budapest. Mora se priznati da je to bio dobar pištolj iako vrlo kompliciran za izradu, ali i neželjenog kalibra snažne djelotvotnosti, s olovnom kuglom bez ikakve presvlake (današnjeg sustava RNL) ili pak s kuglom presvučenom tankom čeličnom presvlakom (današnjeg sustava FMJ). Energija kugle, pri brzini od oko 320 m/s, bila je oko 380 J. Težina pištolja pak bila je 1 kg bez naboja u spremniku, a kojih je bilo 10 komada. Bio je pretežak i vrlo neugodan za rastavljanje. Rabila ga je tijekom Prvog svjetskog rata austrijska konjica i pješaštvo, jer je bilo izrađeno oko 83 tisuće komada. Poznato je da je tijekom Drugog svjetskog rata pištolj M 7 Roth-Steyr bio rabljen kao postrano oružje njemačke vojske u sjevernoj Francuskoj i Belgiji, jer su trupe bile opskrbljene streljivom kalibra 8 mm (pisane trupne popratnice za streljivo "Pistole /oesterr./ Kal. 8 mm" iz 1941. godine). Zato što se znalo za pogreške pištolja M 7 kao vojnog oružja, tvrtka Oesterreichische Waffenfabriks-Gesellschaft Steyr (OEWG Steyr) počela je razvijati prototip novog poluautomatskog samopunećeg pištolja, tada već željenog vojnog kalibra europskih vojski. Bio je to kalibar 9 mm, isti kao i danas, ali s nešto dužom čahurom pa je zahtijevao i odgođeno otvaranje zatvarača. Danas se takav sustav paljbe zove sustav zaključanog zatvarača. Naime, tako jak naboj u pištolju s nezaključanim zatvaračem, zbog velikog tlaka plina ispale u cijevi tijekom kretanja kugle kroz cijev, prevelikom brzinom izbacio bi zatvarač prema natrag otvarajući ga i pri tome bi, zbog takve brzine i pritiska plinova unutar sada već prazne čahure, rastrgao čahuru i razbio zatvarač. Naravno, pri tome bi i strijelac bio teško ozlijeđen. Treba napomenuti da je i pištolj M 7 imao sustav paljbe zaključani zatvarač, a morao je biti takav zbog vrlo jakog naboja. Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika |
||||||||
|
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved Pravne napomene |