|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Mario GALIĆ, prof.
 |
|
|
Razvoj kineske samovozne haubice u kalibru 203 mm počeo je u zadnjim godinama osmog desetljeća prošlog stoljeća kao program razvoja vučne haubice istog kalibra, iako neki izvori tvrde da je program razvoja oba oružja tekao usporedno
Nagli razvoj kineskog gospodarstva potkraj prošlog stoljeća odrazio se i na proizvodnju vojne industrije koja je u vrlo kratkom vremenu počela proizvoditi raznoliku paletu oružja ne samo namijenjenog za potrebe kineske vojske i policije već i za izvoz. U tu grupu novorazvijenog oružja namijenjenog izvozu ubrajaju se i kineska vučna i samovozna haubica u kalibru 203 mm. Kako je vučna haubica 203 mm teška više od šesnaest tona i pri transportu ima dužinu od 17,7 metara, te zbog toga nije baš najjednostavnija za rukovanje, Kinezi su od samog početka računali kako moraju razviti i samovoznu inačicu. Uostalom suvremeno ratovanje favorizira topništvo dobre pokretljivosti (po mogućnosti samovozno) velike brzine paljbe i velike razorne moći. Stoga je kao uzor uzeta koncepcija američke samovozne haubice M110A2, i kopirano gusjenično vozilo na koje je haubica postavljena. Zbog toga su razlike između oba oružja na prvi pogled neznatne. Naravno, računalo se i na činjenicu da će sličnost između oba oružja samo povećati mogućnost izvoza, ponajprije one države koje su prije kupovale američko oružje (pa tako i samovozne haubice M110) ali su u međuvremenu iz raznoraznih razloga to morale prekinuti (kao Iran i Pakistan). Sličnost s američkim sustavom nije mogla biti na odmet ni pri osvajanju novih tržišta, kao što je Kuvajt koji je kupio kineske samovozne haubice PLZ45 (kalibra 155 mm) koje su vrlo slične američkim samovoznim haubicama M109A5 istog kalibra. Ni M110 ni kineska haubica nemaju kupolu. To rješenje ima svoje prednosti ali i mane. Najveća mu je prednost znatna ušteda u masi oružja. Druga prednost je pojednostavljenje proizvodnje i održavanja uz smanjenje cijene. Uz to s takvim je oružjem donekle jednostavnije upravljati. S druge strane posada vozila nije zaštićena ni od vremenskih nepogoda niti od neprijateljske paljbe, prije svega djelovanja protivničkog topništva.
Masa američke haubice je 28.350 kilograma dok je kineska haubica tek nešto teža - 28.500 kilograma. Već prema tome se može zaključiti da su kineski projektanti svoj posao obavili vrlo uspješno. I maksimalna brzina na dobro uređenom putu im je jednaka - 55 km/h. Kinezi su zadržali i isti raspored sustava na vozilu. Tako je Diezelov motor smješten u prednji desni dio vozila, dok je vozač smješten lijevo od njega. Središnji i stražnji dio vozila osiguran je za smještaj haubice. Na samom kraju vozila haubica ima platformu za stabilizaciju koja se prije paljbe zariva u zemlju kako bi se amortizirala silina trzaja oružja tako velikog kalibra. Platforma je neophodna jer masa i veličina samog vozila ne bi bile dostatne za neutralizaciju snažnog trzaja oružja kalibra 203 mm, što bi dovelo do nekontroliranog trzanja i poskakivanja vozila i do oštećivanja podvozja i pogonskog sustava.
|
|
Za kinesku je haubicu razvijen široki asortiman streljiva - klasična eksplozivna granata, projektil s kazetnim punjenjem namijenjen protuoklopnoj borbi i uništavanju pješaštva, projektil namijenjen postav-ljanju protuoklopnih mina. Kako bi se u potpunosti iskoristio veliki domet od čak pedeset kilometara razvijen je projektil sa zasad nepoznatom vrstom vođenja (vjerojatno lasersko) koji bi trebao osigurati veliku preciznost paljbe na velikim udaljenostima.
Za kinesku su haubicu (kao i za američku) razvijeni i atomski, biološki i kemijski projektili. Upravo činjenica da su se Kinezi odlučili za razvoj projektila koje vjerojatno neće izvoziti upućuje na mogućnost da je određeni broj samovoznih haubica 203 mm raspoređen u topničke postrojbe kineske vojske kao topničko oružje strateškog značenja. I prije su postojala izvješća da je manji broj tih samovoznih haubica viđen na vježbama kineske vojske, ali oni nikad nisu bili službeno potvrđeni. Dapače, zapadni izvori i sada tvrde da postoji samo jedan prototip kineske samovozne haubice u kalibru 203 mm i da serijska proizvodnja nikada nije pokrenuta.
Podatak o brzini paljbe zasad nije objavljen. Kako kineska haubica ima ugrađen automatski punjač granata (što nije zanemariva činjenica ako se uzme u obzir da se masa granata kreće od devedeset pa preko sto kilograma) koji bi trebao omogućiti brzinu paljbe od barem dvije granate u minuti. O kvaliteti čelika od kojeg je napravljena cijev ovisi vremensko ograničenje tako intenzivne paljbe. Na primjer, kod američke haubice je uobičajeni intenzitet paljbe jedna granata svake dvije minute.
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene