|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše pukovnik Josip MARTINČEVIĆ-MIKIĆ, dipl. ing.
 |
|
|
Danas još uvijek u vučnom topništvu egzistiraju različiti kalibri topničkih oružja, ali je glavni naglasak na dva temeljna kalibra. Zapadne zemlje svoje topništvo temelje u kalibru 155 mm, dok one tzv. istočne zadržavaju kalibar 152 mm, ali je sve intenzivniji prelazak na kalibre 155 mm, poglavito kod zemalja koje imaju aspiracije priključiti se NATO-u. Različiti modeli tih oružja iako u istom kalibru mogu se podijeliti prema nekom načelu, te će se ovim člankom i pokušati približiti čitateljima
Ako iz razmatranja isključimo samovozna topnička oružja, onda nam ostaju ona koja obično nazivamo vučna oružja (Towed artillery). Bez obzira što današnji taktičko tehnički zahtjevi topništva diktiraju uporabu samovoznog topništva, vučna oružja još uvijek nalaze svoju primjenu u specijalnim postrojbama ili pak u pričuvama. Razlozi zadržavanja vučnog topništva različiti su. Najčešći razlozi su visoka cijena nabave i održavanja samovoznih oružja ili postojanje već dostatnog broja vučnog topništva pa nije potrebno uvođenje samovoznog. Jednako tako određene postrojbe rabe svoje topništvo na terenima gdje je nužno njihovo prevoženje zrakoplovima ili helikopterima, pa je masa oružja limitirajući faktor koji određuje njihovu primjenu. Neki osnovni modeli vučnih oružja često se rabe i u samovoznoj inačici, no zajedničke su im balističke odlike. Obično je to slučaj kod proizvođača koji nude vučnu i samovoznu inačicu oružja, te im je zajednička cijev oružja sa zatvaračem i nekim drugim sklopovima.
Poznato je kako se u stručnoj terminologiji topnička oružja dijele na topove i haubice. Donedavno se pod izrazom "haubica" smatralo teško oružje, kratke cijevi s barutnom komorom prilagođenom za različite vrste barutnih punjenja. Tehnički su se razlikovale od "topova" jer su imale mogućnost zauzimanja tzv. gornjih kutova elevacije i ostvarivati paljbu s tzv. ubacnim putanjama. Povećanje dužine cijevi koje diktira povećanje dometa, zapravo približava haubice obilježju koje po definiciji imaju topovi. Pored toga haubicama su dodane ciljničke naprave s kojima mogu ostvarivati izravnu paljbu kao i topovi, te je izraz top-haubica danas prihvatljiviji za sva topnička oružja tih odlika.
Oduvijek se u topništvu težilo ostvariti što veće domete jer se time moglo držati protivnika na većoj udaljenosti i tako ostvarivati nadmoć na bojišnici. Znamo da povećanje dometa ovisi o dužini cijevi, zapremini barutne komore i odlikama projektila, pa je najprihvatljivija podjela s obzirom na te odlike.
Dužina cijevi je zapravo onaj vanjski dio kojega se najlakše zapaža na oružju, dok je zapreminu barutne komore teže prepoznati iz oblika oružja, budući da je taj dio oružja obično zaklonjen elementima protutrzajućeg sustava. Kako su zapremina barutne komore i dužina cijevi obično povezani parametri, to se normizacija cijevi veže za njezinu dužinu, a u vezi s tim se definira i zapremina barutne komore. Poznata NATO norma od 39 kalibara i zapremina barutne komore od 19 litara već je napuštena u novim konstrukcijama, iako je u uporabi veliki broj takvih oružja. Mnogo je više oružja dužine cijevi 45, 47 i 52 kalibara.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene