|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Pišu brig. dr.sc. Vjekoslav STOJKOVIĆ, MORH - Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava, dipl. ing., por. Irena PEHARDA, dipl. ing., GS OS RH - 350. Vojno-obavještajna bojna
 |
|
|
U ovom članku se razmatraju objektivni i subjektivni čimbenici koji utječu na profesionalni razvoj časnika oružanih snaga uz pretpostavku normalnog funkcioniranja sustava promaknuća. Analizira se primjer američkih časnika koji su završili West Point 1950. godine, tj. ?50. klase West Pointa, kako bi se odredila relativna važnost određenih čimbenika promaknuća. Također, povučena je paralela s promaknućima časnika u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske. Raščlamba je rađena za časnike, ali zaključci koji iz tog slijede mogu se primijeniti i na sustav promaknuća dočasnika
Postavlja se logičko pitanje koji to čimbenici utječu na promaknuće u organizacijama koje se temelje na kvalitetnom radu njezinih članova, a koji istodobno potiču njihove kvalitete i nagrađuju zasluge tih članova? Oružane snage neke države su organizacija koja bi trebala imati sustav promaknuća koji se temelji na mogućnosti djelatnika da svojim profesionalnim razvojem pridonese poboljšanju funkcioniranja svoje organizacije - ustrojbene cjeline, te da postignuti uspjeh ustrojbene cjeline utječe na profesionalni uspjeh pojedinca.
U ovom članku prikazan je "modeliranje kanala promaknuća" časnika (tzv. "channel modeling") [1] kako bi se bolje razumio proces promaknuća i time pridonijelo njegovom poboljšanju. Predstavljajući vojni stratifikacijski sustav, koji uključuje redovne i izvanredne putove promaknuća, opisana je kompleksnost tih čimbenika, te se ističe važnost pohađanja Zapovjedno-stožerne i Ratne škole u lancu promaknuća časnika.
Promaknuće djelatnika oružanih snaga trebalo bi se prvenstveno temeljiti na njegovoj ili njezinoj sposobnosti da pridonese ostvarivanju ciljeva te organizacije. Kritičari tvrde da se promaknuće temelji i na nekim drugim čimbenicima koji su neovisni o sposobnosti djelatnika (Young, 1958). Postoje dvije teorije, "teorija učinkovitosti" te "teorija viđenja", koje se međusobno sukobljavaju (Moore i Trout, 1978).
"Teorija učinkovitosti" kaže da se promaknuće u vojsci temelji na nečijim sposobnostima, dok je u "teoriji viđenja" istaknuta važnost da je određena osoba viđena i znana, te da održava kontakte s kolegama i mentorima koji mogu utjecati na njegovo ili njezino napredovanje. Takva vrsta promaknuća istražena je na primjeru bivših kadeta West Pointa procjenjujući važnost nečije "vidljivosti" kako bi se došlo da najviših činova: pukovnika, brigadira ili generala.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene