|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše pukovnik Josip MARTINČEVIĆ-MIKIĆ, dipl. ing.
 |
|
|
Švedska haubica FH-77B nastavak je razvoja uspješne inačice FH-77A. Haubica je prilagođena novim taktičko-tehničkim i balističkim zahtjevima, a nudi se i u samovoznoj inačici
Želimo li pobliže upoznati švedsku haubicu FH-77 B, moramo početi od starijeg modela FH-77 A. Šveđani su u razdoblju između 1965. i 1968. godine obavili niz raščlambi vezanih za razvoj topničkog sustava koje su urodile definiranjem taktičko-tehničkih zahtjeva za topničko oružje kalibra 155 mm. Zahtjevom je načelno određeno kako novo oružje mora imati veliki domet, veliku brzinu paljbe, mogućnost korištenja streljiva povećanog dometa i imati veliki stupanj mobilnosti, osobito u pogledu svladavanja teškoprovoznog terena i visokog snijega. Isto tako zahtjevom je definirano kako oružje mora biti opremljeno pomoćnim uređajem za pokretanje APU (Auxilliary Propulsion Unit). Renomirana švedska tvrtka Bofors Weapon Systems je s agencijom zaduženom za opremanje vojske FMV (Försvarets materielverk) ugovorila razvoj takvog oružja koje je s obzirom na vrijeme kada se očekivalo uvođenje u operativnu uporabu dobilo oznaku Field Howitzer FH-77A. Prvi prototip bio je završen 1973. godine, poslije čega su uslijedila opsežna ispitivanja oružja. Ulaskom oružja u operativnu uporabu, serijska proizvodnja za potrebe švedske vojske se odvijala od 1978. godine do 1984. godine.
Glavno obilježje oružja FH-77A su hidraulični uređaji za pokretanje cijevi po elevaciji i smjeru, ugradnja cijevi nešto kraće od dužine 39 kalibara s perforiranom plinskom kočnicom i kliznim zatvaračem, te ugradnja pomoćnih kotača na krakove oružja koji su u funkciji postavljanja oružja u borbeni položaj i obrnuto.
Prilikom pripreme ugovora za izvoz ovog oružja u Indiju, postavljeni su novi zahtjevi, obavljene određene izmjene i promijenjena je oznaka oružja u FH-77B. Glavne promjene bile su mogućnost uporabe NATO streljiva, poboljšanja u rukovanju oružjem, te poboljšanje provoznosti po teškoprovoznom terenu. Da bi se mogli koristiti NATO-ovim streljivom, produžena je cijev oružja, zamijenjen je klizni zatvarač sa zavojnim, a perforirana plinska kočnica zamijenjena je moćnijom dvokomornom.
Iako je tvrtka Bofors Weapon Systems bila glavni ugovaratelj s Indijom i nositelj posla u isporuci 410 haubica koliko ih je bilo ugovoreno, u tom projektu sudjelovale su i tvrtke iz Velike Britanije, Australije i Švicarske. Pri ugovaranju navedene količine oružja, znalo se da je ukupni zahtjev Indije oko 1500 oružja, no posao je završio isporukom 410 oružja, a do novoga nije došlo zbog političkih problema u Indiji povezanih s nabavom tog oružja.
Dolaskom novog vlasnika (američki United Defense), Bofors Defence je krenuo u modernizaciju svojeg temeljnog oružja FH-77 B L39 kakva mu je službena oznaka. Izmjenom ili dogradnjom određenih sklopova oružja (koji čine odgovarajući set), dobilo se u balističkom pogledu novo oružje koje ostvaruje domete više od 40 kilometara, a samo oružje je na taj način postalo kompatibilno s drugim modernim sustavima dužine cijevi 52 kalibra.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene