|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Vedran SLAVER
 |
|
|
MEKO A brodovi nova su generacija fregata i korveta njemačkog brodogradilišta Blohm und Voss s naglaskom u smjeru modularnosti izvedbe, povećane sposobnosti preživljavanja i smanjenja "potpisa"
MEKO A serija nastala je iz njihovog poznatog i vrlo uspješnog projekta MEKO porodice fregata iz prve polovice osamdesetih godina prošlog stoljeća. Već su onda fregate klase MEKO bile zasnovane na djelomično modularnoj konstrukciji i bile su među prvim zapadnim višenamjenskim fregatama s namjenom da se postigne što bolji odnos cijene i učinkovitosti. Poznato je da su još u to vrijeme fregate većinom bile specijalizirane za protupodmorničku i / ili protuzračnu borbu. Vrijednost MEKO fregata je svojedobno bila prepoznata u mnogim ratnim mornaricama te je projekt doživio znatan tržišni uspjeh.
Nova porodica MEKO A uključuje tri osnovne podinačice: MEKO A100 korvete veličine oko 1650 tona, MEKO A200 korvete (fregate) veličine oko 3500 t te ophodni brodovi MEKO 100PV od oko 1500 t. Ti brodovi su kao i prethodna porodica modularne konstrukcije, a poboljšanja uključuju povećanu nosivost s obzirom na istisninu, stealth karakteristike, napredni pogonski sustav te borbene sustave otvorene, modularne izvedbe.
I za tu seriju brodova postoji znatan interes ratnih mornarica te je već postigla uspjeh. Četiri protuzračne korvete A200 je naručila Južna Afrika i trebaju ući u uporabu 2004. Poljska je naručila šest korveta A100 u sklopu njihovog Projekta 621 koje će se graditi u Poljskoj s isporukom prve korvete slijedeće godine. Također i Njemačka ratna mornarica je naručila pet brodova temeljenih na A100 oznake K-130. Nizozemska je zainteresirana također kao i Njemačka za litoralnu inačicu tog projekta. Malezija se odlučila za šest ophodnih inačica od kojih će se dva izgraditi u Njemačkoj, a ostali u Maleziji.
Kao i kod prethodne porodice, karakteristika MEKO A jest modularnost konstrukcije. Riječ je o platformama koje mogu primiti standardizirane module s oružanim ili elektroničkim i upravljačkim funkcijama i uključuju vlastite izvore energije, klimu, ventilaciju te informatičku mrežu a međusobno i s brodom se povezuju standardiziranim sučeljima. To omogućuje maksimalno prilagođavanje projekta željama i mogućnostima kupaca te uvelike olakšava i smanjuje troškove modernizacije brodova. Ipak treba napomenuti da je riječ o modularnoj gradnji, a ne o modularnosti u smislu brze promjene konfiguracije s obzirom na zadaću.
Da bi se povećala otpornost na pogotke trup broda je izgrađen s nizom pregrada (glavna ide okomito cijelom dužinom trupa) i odjeljaka koji sprečavaju širenje eksplozije i njezinih posljedica te osiguravaju očuvanje longitudalne stabilnosti. Time se znatno umanjuje i mogućnost pucanja broda na dva dijela. Prema navodima proizvođača te mjere nemaju premca u konstrukciji sličnih brodova. Kod svih inačica je prema tvrdnjama proizvođača bitno smanjena zamjetljivost u svim spektrima. Da bi se smanjio radarski odraz primijenjena je takozvana X-forma s pločama nadgrađa postavljenim u izmjeničnim kutevima te izbjegavanjem pravih kuteva. Infracrvena slika broda je navodno umanjena za 75 % u odnosu na klasično građene brodove slične veličine izbacivanjem dimnjaka umjesto kojeg je postavljen vodoravni ispušni sustav s hlađenjem ispušnih plinova pomoću morske vode (čime se smanjuje temperatura plinova ispod 100 stupnjeva Celzijusa) koji se onda ispuštaju neposredno iznad površine mora. Velika je pozornost također poklonjena smanjenju magnetskog i akustičnog potpisa unaprijeđenim provjerenim metodama kao što je primjerice postavljanje pogona na fleksibilne nosače.
K130
Cjelokupni projekt za pet novih njemačkih korveta nazvan je ARGE K130 i u njemu su sjedinjena brodogradilišta Friedrich Lurssen Werft i Thyssen Nordseewerke pod kontrolom Blohm und Vossa.
K-130 će zamijeniti raketne topovnjače Type 143A i 148. Prvobitno je planirana gradnja čak petnaest korveta. Kao što je već spomenuto te će korvete biti prilagođene litoralnom ratovanju što je rezultat promijenjenih ratnih zahtjeva nakon Hladnog rata. Litoralna orijentacija klase K130 vidi se iz planiranog naoružavanja osmostrukim lanserima raketa za uništavanje kopnenih ciljeva Polyphem. To je sustav dometa 60 kilometara ( a u budućnosti još većeg ) s mogućnošću lansiranja raketa s različitih platformi (kopnenih vozila, zrakoplova, helikoptera, brodova ili podmorrnica). Rakete se vode preko optičkog kabla koji prenosi sliku s termovizijske kamere u nosu rakete do operatera sustava. Takav način vođenja je praktički imun na izravne protumjere i omogućava vrlo precizno i selektivno djelovanje po ciljevima, a osim toga pruža i usputne izvidničke mogućnosti. Rakete pogoni turbomlazni motor, a bojna glava je višenamjenska, težine 15 kilograma. Korvete će još biti naoružane jednim topom 76 mm, s dva topa 27 mm, osam protubrodskih raketa RBS-15 Mk.2, dva dvadesetjednocijevna RAM lansera proturaketnih raketa dometa 9.6 km, a bit će još opremljeni radarom TRS-3D/332 te platformom za helikopter NH-90, no samo s hangarom za smještaj dvije bespilotne letjelice. Bespilotne letjelice su još jedna specifičnost vezana uz litoralnu orijentaciju klase K130 i najvjerojatnije je riječ o letjelicama tipa Seamos koje su još u razvoju. Seamos je bespilotna letjelica s okomitim polijetanjem i slijetanjem (VTOL- Vertical Take-off Or Landing) tvrtki Dornier GmbH i DaimlerChrysler Aerospace. Najveća poletna težina Seamosa iznosi 1100 kg i nosi do 140 kg korisnog tereta, odnosno senzora koje bi trebale činiti TV i termovizijske kamere i radar. Naravno, letjelica će imati data-link za prijenos podataka u realnom vremenu. Seamosov plafon leta iznosi oko 4000 m, a moći će ostati u zraku više od četiri sata.
Južnoafričke korvete A200
U gradnji tih korveta velikim dijelom sudjeluju mnoge južnoafričke tvrtke organizirane u SA Corvette Group i odgovorne su za integraciju oružanih sustava i elektroničkih podsustava. Ugradit će se borbeni upravljački sustav i navigacijski podsustav tvrtke African Defence Systems. Ta će tvrtka osigurati i sustave upravljanja podvodnim sustavima kao što su sonari i torpeda. Tvrtka Grintek Electronics Systems će ugraditi unutarbrodski komunikacijski sustav Seacom temeljen na elektrooptičkoj mreži i modularnom software i hardware arhitekturom.
Raketno naoružanje će činiti dva četverostruka lansera protubrodskih raketa MM 40 Exocet dometa 70 kilometara, dva osmostruka vertikalna lansera PZO raketa Umkhonto tvrtke Kentron dometa do 12 km s inercijskim i infracrvenim terminalnim vođenjem te bojnom glavom od 23 kg. Brodovi će imati još po jedan top OtoBreda od 76 mm skinutih sa postojećih ophodnih brodova Južnoafričke ratne mornarice s ugradnjom električnog pogona topova umjesto starog hidrauličnog. Za, prvenstveno, proturaketnu obranu postavit će se LIW-ov top 35 DPG kalibra 35 mm koji bi trebao osigurati uništavanje krstarećih raketa na 2,5 km, odnosno nadzvučnih raketa na 1,5 km od broda. A200 će moći primiti i po jedan helikopter srednje veličine.
Ciljnički sustav će činiti sustav RTS 6400 tvrtke Reutech Systems sastoji se od radara u X-bandu s dometom više od 25 km za ciljeve veličine lovca i više od 16 km za rakete i to po lošem vremenu, termovizijskoog sustava koji radi u dva raspona valnih duljina (3-5 i 8-13 mikrona) te laserskog daljinomjera. Za elektroničko ratovanje postavit će se integrirani RWR i sustavi za ometanje i lanseri mamaca tvrtke Grintek.
| INAČICA | A100 | A200 | 100PV | K-130 | Malezijski 100PV | Juž.Afr. A200 |
| DUŽINA | 90.6 m | 118.7 m | 84.9 m | 88.3 m | 91.1 m | 121 m |
| ŠIRINA | 13.35 m | 15.8 m | 12.45 m | 13.23 m | 12.85 m | 16.34 m |
| GAZ | - | - | 3.45 m | - | 3.4 m | 4.4 |
| ISTISNINA | cca 1650 t | cca 3500 t | cca 1500 t | 1650 t | cca 1650 t | 3500 t |
| BRZINA | > 30 čv | > 29 čv | > 22 čv | > 26 čv | > 22 čv | 27 čv (krstareća 20 čv) |
| DOPLOV | > 4000 nm | 4000 nm | 5000 nm pri 15 čv | 2500 nm | - | - |
| POSADA | 94 | 130 (+20) | 29 (+11) | 65 | 78 (+15) | 120 |
Malezijski brodovi
Ti ophodni brodovi imaju istisninu 1650 tona. Bit će naoružani s po jednim topom OtoBreda 76/62 Rapido i jednim OtoBreda/Mauser od 30 mm, s tim da je predviđena mogućnost kasnije ugradnje CIWS raketnog sustava RAM i dva lansera za MM 40 Exocet. Borbeni upravljački sustav će biti STN Atlas Elektronik COSYS 110M1 s elektrooptičkim ciljničkim sustavom TMEO tvrtke Oerlikon Contraves. Glavni radar će biti EADS-ov TRS-3D/16 ES. Još će imati sonar za izbjegavanje zapreka MSD 3060 te ALEX sustav za izbacivanje mamaca. Brodovi će biti pogonjeni s dva dizel motora Caterpillar 3616 od 5450 kW koji će prenositi snagu na dva upravljiva vijka.
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene