Pišu prof. dr. Anton ŽABKAR, mr. sc. Zvonko OREHOVEC, viši predavač

Stvaratelji i analitičari današnjih sigurnosnih, obrambenih i vojnih sustava, te njihovih doktrina, koji su u drugoj polovici prošlog stoljeća aksiomatski polazili od stabilne dinamičke bipolarne podjele svijeta kao kamena temeljca, u postmodernom su dobu suočeni s posve drukčijim, izrazito nestabilnim međunarodnim okruženjem, a sukladno tome i s drukčijim sigurnosnim i obrambenim ugrozama od onih koje su bile aktualne u vremenu međublokovske strateške ravnoteže.
Pri tome ne mislimo samo na poznate nevojničke ugroze (kao što su npr. velika nezaposlenost, samoubilački teroristički napadi, velike migracije iz država zahvaćenih sukobima ili velikim sušama, pandemije gladi i zaraznih bolesti poput aidsa, ebole i dr., ekološke katastrofe, širenje proizvodnje i uporabe opojnih droga, krijumčarenje ljudi u razvijene zemlje, pojava epidemija do sada nepoznatih bolesti, krađa i prodaja ljudskih organa, širenje militantnih vjerskih sekti koje se poput japanske sekte "Aum Shinryo", napadima na civilne ciljeve bore protiv "nepravednog" društvenog uređenja, itd.), već i na posve nove dugoročne ugroze. Među njih npr. spadaju povećanje nesklada između najbogatijih država i država koje imaju najniže nacionalne dohotke po glavi stanovnika, proliferacija tehnologija za proizvodnju oružja za masovno uništenje iz vojno razvijenih država u druge države, pojava transnacionalnih terorističkih organizacija s globalno razvijenom infrastrukturom, a koje imaju aspiracije da upotrijebe oružje za masovno uništenje ili da za metu uzmu osjetljive čvorove industrije čije razaranje je s posljedicama slično uporabi NKB oružja, napadi organiziranih skupina na računalne mreže i informacijske sustave s namjerom da ih onesposobe za obavljanje njihovih funkcija, korupcija elite, starenje stanovništva, itd.
Među nove elemente, koje moraju manje ili više uvažavati svi oni koji se danas bave problematikom sigurnosti i obrane, možemo ubrojiti i slijedeće čimbenike:
(1) iako su danas SAD poslije raspada sustava bipolarne ravnoteže, postale jedina velesila svijeta, u svijetu se, kao cjelini, povećala uloga regionalnih sila i regionalne sigurnosti, pogotovo jer se u Aziji proširio krug država koje raspolažu nuklearnim bojevim glavama te nosačima koji omogućuju njihovu uporabu. (osim Ruske Federacije i NR Kine, tu su još i Indija, Pakistan i Izrael, a po svoj prilici i Sjeverna Koreja);

Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika