|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Darko OSLOVČAN
 |
|
|
Tvrtke Alenia Aeronautica i Lockheed Martin uvjerene su kako združenim snagama i primjenom novih naprednih tehnologija u stvaranju transportnog aviona C-27J Spartan, mogu nadomjestiti svojevrsni tržišni neusjeh transportnog aviona G.222, odnosno napraviti vrlo važan korak ka zadovoljenju potreba za učinkovitim srednjim taktičkim transportnim avionom
Uz prethodno spomenuti slabi izvozni uspjeh G.222 dodatni motiv združivanju tih dviju tvrtki je plan, odnosno možda je bolje reći potreba Lockheed Martina za projektiranjem transportnog aviona uvelike komplementarnog s transporterom C-130J Hercules. Tijekom 1995. provedeno je ispitivanje svjetskog tržišta (na kojem se očekuje plasman vojnih transportnih aviona), kojim se došlo do podatka kako je na njemu moguće prodati oko 400 aviona, koji bi bili poboljšana inačica G.222. Cijeli projekt znatno je potaknula i činjenica kako je s operativnog motrišta, ali istodobno i logističkog (opsluživanje aviona) i tehničkog (konfiguracija avionike) vidljiva velika potreba za avionom koji bi bio interoperabilan i komplementaran postojećim platformama G.222 i C-130.
|
|
Tijekom 1996. definirani su ključni elementi projekta kao što su: odabir pogonske skupine, arhitektura avionike, potrebna poboljšanja drugih sustava u unutrašnjosti aviona, poboljšanja i modificiranje aerodinamičkih obilježja aviona, odnosno određivanje platforme G.222 kao temelja za novi avion C-27J.
Projekt novog transportnog aviona prvi put je predstavljen svjetskoj javnosti 1997. u Parizu. Dvije godine kasnije također na Le Bourgetu predstavljen je prvi prototip. Te iste godine od ENAC/RAI odobren je prvi civilni certifikat za C-27J (JAR 25). Time je u biti okončana ispitno-testna faza projekta, tijekom koje su proizvedena tri prototipa na kojima je provedeno više od 400 sati letnih ispitivanja.
Tržišne perspektive
U odnosu na početnu analizu tržišta te na trenutačne okolnosti procjenjuje se kako je u 40-ak zemalja svijeta moguće naći naručitelje za oko 560 aviona C-27J (uključujući i određene specijalizirane inačice). Inače, C-27J je nastao kao izravna tržišna konkurencija avionima Antonov An-32 i Casa C-295 (uratku konzorcija EADS-CASA). Smatra se kako u segmentu srednjih transportnih aviona upravo španjolski C-295 može Spartanu pokvariti tržišnu računicu. Prednost C-295 ogleda se ponajviše u njegovoj nižoj jediničnoj cijeni, dok se s druge strane teško može mjeriti s letnim performansama Spartana odnosno njegovom nosivošću. U daljnjoj usporedbi C-295 i C-27J vrlo važna je njihova interoperabilnost s C-130 (što je posebice interesantno onim zrakoplovstvima koja u svojim flotama već imaju Herculesa ili se s obzirom na obavljanje određenih zadaća s njim nadopunjuju), pri čemu Spartan ima apsolutnu prednost. Pritom treba također istaknuti kako C-27J sa svojim povećanim doletom i produktivnošću može pokriti 70 posto zadaća u kojima se angažira C-130. Time je C-27J Spartan vrlo interesantan odabir i za tzv "mala" zrakoplovstva.
|
|
Prvi ugovor o isporuci 12 aviona C-27J sklopljen je s Aeronautica Militare Italiana (Talijansko ratno zrakoplovstvo). U Italiji planiraju da kralježnicu njihovog vojnog transportnog zrakoplovstva čine dvije eskadrile (gruppi, tal.), iz sastava 46. Brigate Aree (46. zrakoplovna brigada) stacionirane u Pisi. Zamišljeno je da jednu eskadrilu čine transportni avioni C-130J, a drugu C-27J, što je iznimna prigoda za potvrdu u praksi koncepta deklarirane operativne interoperabilnosti i tehničke komplementarnosti ta dva aviona.
Drugo važno tržište za C-27J je Grčka, koja je zainteresirana za inicijalnu nabavu 15 aviona, te naknadno još 5 dodatnih aviona. Veliku zainteresiranost za nabavu 40-ak Spartana pokazuju i Sjedinjene Američke Države, s obzirom na to kako im se platforma C-27J čini pogodnom za elektroničko djelovanje (ELINT/SIGINT), u sklopu Aerial Common Sensor programa.
Avion i sustavi
Među temeljnim specifikacijama novog aviona (poput povećanja maksimalne brzine, povećanja doleta, dobivanja civilnih i vojnih certifikata, interoperabilnosti s C-130) projektanti ističu i druge vrlo važne činjenice. Tako upućuju na povećanje maksimalne težine aviona pri polijetanju (31.800 kg), novu pogonsku skupinu, novi stajni trap, pomoćnu naponsku jedinicu (iskoristivu tijekom leta), poboljšane strujne i hidraulične generatore, novi aircondition sustav kao i sustav protiv zaleđivanja, poboljšanu konfiguraciju kokpita u koju je ugrađena nova avionika (koja je prilagođena za Night Vision System).
Provedba brojnih poboljšanja obuhvatila je i samu strukturu aviona. Upravljivost s kormilom visine (dubine) i kormilom pravca je olakšano novim servouređajima. Kako bi se kompenzirala snaga novih motora vertikalni stabilizator je redizajniran i povećan.
|
|
Pilotska kabina je svojevrsni derivat kabine s G.222 koja je poznata po svojoj dobroj preglednosti, odnosno vidljivosti, kako na zemlji tako i u zraku (zadržana je postojeća konfiguracija kabine sa 16 prozora). Instrumenti u kabini su u cijelosti novi, s pet višefunkcijskih LCD prikaznika u boji. Time se dobilo na maksimalnoj iskoristivosti sustava sa C-130J odnosno na njihovoj kompatibilnosti s Night Vision Systemom. Inregrirana je modularna aviona (temeljena na arhitekturi sa C-130J, koja rabi devet digitalnih sabirnica podataka MIL-STD-1553), time se znatno uštedjelo na razvojnim troškovima, a istodobno dobilo na djelotvornosti sustava. Druga svojstva C-27J koja su identična onima na C-130J su: INS/GPS, snimač letnih podataka, COM/NAV sustav, Northrop - Grummanov AN/APN-241 radar za digitalno mapiranje terena, radarski visinomjer.
Novi glavni stajni trap zadržao je konfiguraciju s dva kotača, koji je u trupu smješten na istom mjestu kao na G.222, ali je znatno robustniji (čime je omogućena brzina propadanja od 3m/sec uz 90 postotnu maksimalnu poletnu težinu). Poboljšani kut pomične stražnje rampe omogućava lakši i jednostavniji utovar odnosno istovar tereta.
Maksimalna nosivost korisnog tereta na Spartanu je 11.500 kg. Maksimalni dolet je 1.852 km (1.000 nm), uz korisni teret od 10.000 kg. Ukoliko korisni teret iznosi 6.000 kg dolet Spartana se može povećati do 4.445 km (2.400 nm). Uz poletnu težinu aviona od 30.000 kg (uz standardne atmosferske prilike, na razini mora) dovoljna je 800-metarska (2.600 ft) staza za polijetanje, dok je uz poletnu težinu od 20.000 kg dovoljna staza od 400 metara (1.300 ft). Visinu od 3.030 m (10.000 ft) Spartan može doseći za tri minute, dok mu je krstareća brzina na visini od 8.180 m (27.500 ft) 599 km (325 kts).
U hipotetskoj pretpostavci izračunalo se kako flota od 15 aviona C-27J prevozeći teret uz dolet od 926 km, uz eksploataciju od 350 sati leta godišnje po avionu, tijekom jedne godine može prevesti 12.490 tona korisnog tereta. Dok istodobno, uz iste pretpostavke, flota C-295 može prevesti 8.530 tona odnosno flota An-32 može prevesti 7.740 tona korisnog tereta.
|
|
C-27J može prevesti 62 vojnika uz dolet od 3.334 km (1.800 nm), odnosno 46 padobranaca (uz njihovu težinu od 110 kg) uz dolet od 2.037 km (1.100 nm). Pri MEDEVAC letovima može prevesti 36 nosila s ranjenicima. Tijekom taktičko - napadnih operacija Spartan može slijetati na polupripremljene piste (CBR4) odnosno u zraku može izvoditi manevre izbjegavanja uz opterećenje do 3 g, uz korisni teret od 8.500 kg. Uz maksimalno količinu korisnog tereta Spartan može izvoditi manevre do opterećenja od 2,5 g, što potvrđuje robusnost i izdržljivost zmaja aviona. C-27J je moguće prilagoditi za obavljanje i drugih zadaća poput primjerice protupožarnih zadaća, kada uz dolet od 926 km (500 nm) može ponijeti 6.800 kg tekućeg retardanta (specijalna tekućina za usporavanje gorenja). Uz prilagođenu konfiguraciju za obavljanje zadaća traganja i spašavanja, Spartan može u zraku provesti zavidnih devet i pol sati.
Letna testiranja i proizvodnja
Program kojim je obuhvaćeno testiranje aviona i dobivanje certifikata počeo je 1997., tada je osiguran civilni certifikat "R" kategorije (FAR 25). Razvoj potrebnog softwarea uz brojne druge pripremne aktivnosti za proizvodnju aviona počeo je 1998. godine.
Tijekom letnih ispitivanja angažirana su bila tri prototipa. Pri prototip I-CERX je u biti G.222, vlasništvo tvrtke Alenia. Tijekom 1998. na tom prototipu provedene su prilagodbe kako bi se moglo provesti brojna testiranja. Tada je ugrađena nova pogonska skupina (uz drugu prateću avioniku). Prema rasporedu letnih testova taj prototip prvi put je poletio 24. rujna 1999. godine. Drugi prototip I-FBAX u cijelosti je nov avion, odnosno to je tada već bio "pravi" C-27J, uz novi glavni stajni trap i uz kompletno izmijenjenu avioniku. Svoj prvi probni let drugi prototip imao je 12. svibnja 2000. godine. Treći prototip je nekadašnji avion iz sastava Aeronautica Militare Italiana (MM.62127), a svoj prvi probni let izveo je 8. rujna 2000. godine.
Aeronautica Militare Italiana predložilo je određene modifikacije trenutačne inačice Spartana, sa svrhom povećanja sigurnosti letenja i uspješnijeg obavljanja zadaća. Tako su istaknuli kako treba izvesti prilagodbe za dopunu aviona gorivom u zraku, ugradnju HUD prikaznika, ugradnju obrambenih sustava poput: chaff i flare dispensera; RWR (radar warning receiver), LWS (laser warning system) i MAW (missile approach warner) uređaja; te sustava za automatsko upravljanje snagom motora (autothrotle system).
Prema trenutačnim kapacitetima, planirana proizvodnja C-27J je 18 aviona godišnje, uz mogućnost povećanja u slučaju pristizanja novih narudžbi.
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene