|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Zoran KESER, dipl. ing.
 |
|
|
Svjedocima smo sve važnijeg utjecaja borbenih helikoptera u svjetskim sukobima, koji često zahtijevaju složeniju i temeljitiju pripremu leta zbog same zahtjevnosti bojišta. Samim time, istodobno povećanje sofisticiranosti helikoptera, dovelo je do stvaranja prijenosnih trenažera terenskog tipa, koji se osim uvježbavanja helikopterskih posada mogu rabiti i za uvježbavanje zajedničkog djelovanja zrakoplovstva i ostalih rodova vojske. Jedan od rezultata tih nastojanja je trenažer tipa AVCATT
Razloge opće uporabe simulatora u zrakoplovstvu nije potrebno posebno objašnjavati, budući da se njihova primjena iskazuje već niz godina. Zadaće upravljanja sve suvremenijim helikopterima i sustavima, postavljaju enormne zahtjeve pred posadu same letjelice ali i zapovjednog kadra. Američka vojska, koja je i idejni tvorac tog projekta, navela je primjer: potrebno vrijeme te cijena obuke borbenog pilota na helikopteru AH-64D Apache Longbow. Tako je potrebno oko 18 mjeseci intenzivne obuke kako bi pilot postigao željenu razinu borbene spremnosti. Pritom, ne treba zanemariti ni visoku cijenu pojedinog sata leta na toj letjelici koji iznosi oko 16.000 US dol/h. Samo ta dva čimbenika već su dovoljna da simulatori letenja predstavljaju nezaobilazni dio obuke. No, obuka na helikopterima pri simulaciji borbenih uvjeta, bez obzira na to je li riječ o borbenom ili transportnom helikopteru, u stvarnosti predstavlja vrlo rizičan i opasan dio obuke.
Poznato je kako se veći dio leta helikoptera u takvim uvjetima obavlja na vrlo malim visinama kako bi se maksimalno iskoristile reljefne pogodnosti terena iznad kojeg se leti, što je za pilote i planere zadaće veliki izazov. Zamislimo samo vježbu zračnog desanta iza neprijateljskih crta u koju je uključeno više rodova vojske. Gledano s financijske strane, takva bi vježba bila vrlo zahtjevna, te samim time i rjeđe održavana, iako je kvaliteta takve vježbe neosporna. Psihički čimbenik koji se pritom nameće pred sve sudionike te vježbe, (osobito ako se nisu nikada dosad našli u sličnoj situaciji), može u velikoj mjeri umanjiti kvalitetu izvođenja same zadaće. Osim toga, zajedničko i sinkronizirano djelovanje zrakoplovstva te kopnene vojske, može zbog nepoznavanja međusobnih mogućnosti dovesti u pitanje kvalitetu ishoda same vježbe.
Za rješenjem takvog problema, krenulo se najprije od stvaranja taktičkog trenažera leta za helikoptere, pri čemu je vrlo važno napomenuti kako je težište stavljeno na poboljšanje znanja, a ne toliko na poboljšanje letnih karakteristika pilota. Stvaranje takvog trenažera inicirano je nakon američkih operacija u BiH te na Kosovu, kada je uočeno da uvježbavanje u uvjetima koji vladaju u Sjedinjenim Američkim Državama nikako ne odgovara uvjetima na koje se naišlo na Balkanu. Fatalna nesreća koja se dogodila 1999. u Albaniji, izravno je bila povezana s nepoznavanjem topografskih i vremenskih uvjeta tog područja. Taj događaj potaknuo je slijedeću ideju: stvoriti trenažer koji će uz ograničene mogućnosti uvježbavanja letnih osobina moći pružiti pilotu upoznavanje s osobinama terena iznad kojeg je planirana zadaća, te način izvođenja leta i to u relnom vremenu.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene