|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše Tomo BAGARIĆ, dipl. ing.
 |
|
|
|
Integriranje raznih sustava |
Od samih početaka ratnih sukoba u ljudskoj povijesti, ratni zapovjednici osjećali su potrebu da spoznaju veličinu, snagu i raspored neprijatelja s kojim se moraju suočiti i prije nego što do samog sukoba dođe. Kako bi došli do takvih spoznaja, služili su se raznim jednostavnim, ali dostatno učinkovitim metodama. Najčešće su slali vojnike na uzvisine ili gradili tornjeve, s kojih bi ovi golim okom promatrali događaje na bojišnici
Nekoliko stoljeća kasnije, na nebu su se pojavili prvi zrakoplovi lakši od zraka, te je ovaj događaj omogućio da i izvidničko zrakoplovstvo zabilježi svoje prve korake. Izviđanje iz balona obilježilo je ponajviše I. svjetski rat, a provodilo se na način da se izvidnika naoružanog optičkim pomagalima, padobranom i opremom za uzbunjivanje, pomoću užeta podigne balonom ispunjenim helijem na visinu od nekoliko stotina metara u neposrednoj blizini crte razdvajanja zaraćenih strana. Zadaća izvidnika bila je pratiti kretanje neprijateljskih postrojbi, broj i opremljenost neprijatelja, dovlačenje novih snaga i sredstava, te sve ostalo što bi moglo pružiti dostatnu obavještajnu potporu ratnim stratezima. Padobran je služio za brzo napuštanje balona u slučaju nailaska neprijateljskog zrakoplovstva, koje neće propustiti prigodu da ih obori.
U to vrijeme, te metode su bile učinkovite u dovoljnoj mjeri, jer tadašnja doktrina ratovanja nije predviđala dostatno brz razmještaj postrojbi koji bi omogućio veća iznenađenja. S vremenom je i obavještajno prikupljanje podataka o neprijatelju dobilo na važnosti i postalo jedan od najvažnijih elemenata potpore u vojnom odlučivanju i kreiranju strategija i doktrina ratovanja, neovisno o tome je li taj neprijatelj stvaran ili potencijalan. Imajući u vidu da se s vremenom razvijala i vještina ratovanja, složenost ratnih operacija i pokretljivost ratnih postrojbi i tehnike, razumljivo je da su izvidničke postrojbe morale slijediti, te čak i biti ispred mogućnosti neprijatelja, kako bi se ostvarila i održala vojna premoć.
Izvidničko zrakoplovstvo uvijek je nastojalo pratiti ove zahtjeve, a i samo je predstavljalo najučinkovitiji i najfleksibilniji sustav za izviđanje. Podatak dobijen izviđanjem iz zraka predstavlja najpouzdaniji i najneposredniji izvor obavještajnih informacija. Imajući to u vidu, posve je razumljivo što se zadaće izviđanja iz zraka smatraju punopravnim borbenim zadaćama te posjeduju visoku razinu prioriteta pri planiranju zračnih operacija.
Zrakoplovne platforme kojima se izviđalo iz zraka nisu uvijek bile svojom namjenom i konstrukcijom usko specijalizirane za ovaj tip zadaća. Na počecima borbenog zrakoplovstva, piloti su vizualno izviđali teren dok su letjeli na planiranim borbenim zadaćama u potpuno naoružanim avionima. Drugi svjetski rat ponudio je namjenske izvidničke avione opremljene raznim optičkim sustavima i kamerama. Ipak, ti avioni su još uvijek predstavljali samo prilagođene inačice lovačkih, jurišnih ili transportnih aviona koji su se u to vrijeme rabili. Američki izvidnički avion tipa U-2, koji nerijetko nosi i pridjev "špijunski", pravi je predstavnik jedne specijalizirane zrakoplovne platforme, koja se u uporabi zadržala i do danas. Naravno, takvi avioni koji posjeduju tzv. "strategijski dolet", lete na visinama većim od 20.000 metara i posjeduju sustave za izviđanje čiji razvoj košta koliko je dostatno da se sagradi jedan manji grad, nisu optimalno rješenje za svaku zemlju.
Mnogi će se zadovoljiti i jednostavnijim rješenjima među kojima je najpopularnije osnovati izvidničku eskadrilu. Ova će se opremiti konvencionalnim, najčešće jurišnim avionima na koje će se ugraditi podvjesni spremnici sa sustavima za izviđanje. Po potrebi, ovi avioni mogu odraditi i jurišne zadaće ili iste kombinirati s izvidničkim, a njihov dolet odgovara potrebama koje su uvjetovane područjem interesa.
Iako je učinkovitost navedenih platformi neupitna, istodobno se nameće jedan važan problem s kojim planeri zračnih operacija moraju računati. Izvidnički zrakoplovi su izloženi stalnom i visokom riziku od obaranja. S obzirom da su zadaće obavještajnog prikupljanja neprekidan proces, oni ne lete samo u ratnim uvjetima već i u mirnodopskim. Pored toga, sustavi za izviđanje koji se ugrađuju na zrakoplov uzeli su mjesto sustavima naoružanja i samozaštite, te su ovi zrakoplovi prilično ranjivi ako se otkriju. Gubitak posade i zrakoplova u slučaju neuspjeha misije zasigurno nanosi golemu štetu bojnoj spremnosti i, ništa manje važno, moralu neke vojne sile.
|
|
||
|
stranica 1/3
|
 |
|
|
|
||
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene