|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Pišu Zvonko OREHOVEC, Slavko BOKAN, Boris ILIJAŠ
 |
|
|
Taktičko nulkearno oružje
Nakon što je i SSSR 1949. godine svojom prvom nuklearnom eksplozijom (NE) pokazao da SAD nisu jedina nuklearna sila, počela je intenzivna utrka u razvoju tog oružja. S jedne strane to se odnosilo na broj i kakvoću dostavnih sredstava (s posebnim naglaskom na rakete), a s druge na stvaranje NO sve veće snage, ponajprije razvojem dvofaznih i trofaznih (termonuklearnih) sustava. S ustrojavanjem masivnih i vrlo složenih sustava i priključivanjem još nekih zemalja krugu imaoca NO, stvarala se i poznata strategija "prvog udara" s masovnim napadima u samom početku sukoba. No, s jedne strane narasle tehničke mogućnosti, a s druge spoznaja o katastrofalnim posljedicama takvog sukoba za sve strane (u kojem bi se bilo tko teško mogao smatrati pobjednikom), pokrenule su razvoj NO i u drugom smjeru - prema oružju malih i vrlo malih snaga. Na taj se način polako počelo stvarati ono što danas nazivamo taktičkim NO.
Razvoj stvaranja taktičko-nuklearnog oružja u SAD-u u početku je bio političke naravi: Smanjiti što je više moguće snagu NO tako da ona bude jednaka snazi konvencionalnog oružja, uz istodobno smanjenje dimenzija samih bombi što bi omogućilo njihovo ispaljivanje iz taktičkih topničkih sustava. Time bi se mogla, vjerovalo se, legalizirati njihova uporaba na taktičkoj razini. No vrlo brzo uvidjela se i njihova taktička prednost. Naime, u vrijeme njegova razvoja prednost Varšavskog pakta u broju tenkova i drugih oklopnih vozila na području Europe bio je oko 7:1. Taktičko NO, ili oružje s pojačanom radijacijom, ili neutronsko oružje, kako se još zvalo, činilo se idealnim za borbu protiv oklopnih borbenih sredstava.
Bivši SSSR u početku takvom oružju nije posvećivao puno pozornosti pa je u njegov razvoj krenuo tek puno kasnije, kada je uočio sve prednosti takvog oružja.
Što je u stvari taktičko-nuklearno oružje?
|
|
Uobičajena je naime podjela učinaka nuklearne eksplozije (NE) na udarne, toplinske i radijacijske, te elektromagnetski impuls, koji nije opasan za ljude, ali ima pogubno djelovanje na elektroničke uređaje.
Svi su ti učinci prisutni pri svakoj NE, ali se znatno razlikuju i po apsolutnom i po relativnom intenzitetu, što je ponajprije određeno snagom i tipom NO, tako da je moguće uporabiti ono koje će u danoj situaciji najbolje odgovarati. Dok se strateškim NO glavni učinci postižu udarnim i toplinskim djelovanjem, te naknadnom radioaktivnom kontaminacijom (samo u posebnim slučajevima dominantan je učinak elektromagnetski impuls), prilikom uporabe taktičkog najčešće se želi iskoristiti upravo učinak početnog radijacijskog djelovanja, dok se ostala dva, udarno i toplinsko, kao i naknadno radijacijsko žele svesti na minimum. Tipično fisijsko oružje za te namjene ima snagu oko 0,1 kT. U tom je slučaju početno zračenje izrazito dominantan efekt. Sastoji se od neutrona i gama zračenja u omjeru koji znatno varira obzirom na udaljenost od središta eksplozije, budući da njihovo međudjelovanje sa zrakom i okolnim materijalom nije isto, što uzrokuje da neutrona ima znatno više na manjim udaljenostima od središta eksplozije (do 1 km), dok na većim prevladavaju gama zrake. Takvo oružje se konstruira s relativno slabim oklopom i reflektorom neutrona, pa je iskorištenje eksploziva vrlo malo.
|
|
U namjeri da se razvije i usavrši oružje upravo za te namjene, nastalo je tzv. oružje s pojačanom radijacijom, koje je ubrzo dobilo i naziv neutronska bomba, iako bi se u tu kategoriju u širem smislu moglo svrstati i svako fisijsko oružje vrlo male snage. Tipična neutronska bomba je termonuklearno oružje male snage (za taktičke zadaće najčešće oko 1 kT). Svaka termonuklearna bomba mora imati fisijski inicijator koji će stvoriti uvjete (ponajprije temperaturu od više milijuna stupnjeva Celzija) za početak fuzije u fuzijskom eksplozivu (najčešće 6Li/7Li deuterid). Način da se to postigne nije jednostavan, pa ćemo bez ulaženja u detalje tih procesa reći da i ta bomba ima vrlo masivan reflektor neutrona, a prvobitna namjena termonuklearnog oružja bila je da se poveća snaga eksplozije (što je najvećim dijelom i danas slučaj), budući da se prilikom fuzije oslobađa znatno veća količina energije nego prilikom fisije. No, jedna od značajnih pojava je da se tom prilikom oslobađa i puno više neutrona (oko pet puta više nego kod fisije), koji uz to imaju i mnogo veću energiju, a s tim i prodornost. To je iskorišteno pri konstrukciji oružja s pojačanom radijacijom, s tim da je bilo potrebno bitno smanjiti snagu eksplozije, kako bi se ograničilo udarno i toplinsko djelovanje. To je, uz još neke konstrukcijske zahvate, bilo postignuto uklanjanjem neutronskog reflektora, a fisijski inicijator je smanjen na minimum. Na taj je način dobiveno oružje snage oko 1 kT s izrazito jakim radijacijskim (ponajprije neutronskim) djelovanjem.
Usporedba učinaka neutronske bombe, pa i fisijske bombe vrlo male snage pokazuje da je početno radijacijsko djelovanje vrlo važno na udaljenostima na kojima ostala više nisu opasna, što znači da će, u slučaju da se eksplozija izvede na dovoljnoj visini, to biti gotovo jedini učinci i da će materijalna razaranja biti minimalna.
Radioaktivna kontaminacija će također biti slaba, jer fuzija uzrokuje slabu kontaminaciju, a fisijska faza je vrlo mala. Znatno zračenje može dolaziti od inducirane radioaktivnosti, no ona je relativno kratkotrajna, pa već nakon nekoliko sati bitno opadne, a nakon nekoliko dana je praktički beznačajna, što znači da se na područje pogođeno neutronskim udarom može brzo ući.
Uloga neutronskog oružja kao taktičkog NO danas je vrlo važna, ponajprije za djelovanje protiv ljudstva u oklopnim vozilima ili zaklonima, budući da je zaštitu od neutronskog oružja vrlo teško provesti. S druge strane, odsustvo materijalnih razaranja i dugotrajne kontaminacije u mnogim je situacijama prednost.
Radijacijski učinci NE nastaju zbog početnog i naknadnog zračenja u omjeru koji bitno ovisi o snazi i vrsti oružja. Kao što je prethodno rečeno, kod snažnih NE početno zračenje će biti bezvažno, dok će nastala radioaktivna kontaminacija pokriti područja stotinama kilometara od nulte točke opasnim dozama. Nasuprot tome, NO malih i vrlo malih snaga (taktičko) uzrokuje slabu kontaminaciju, dok su dominantni učinci početnog snopa radioaktivnog zračenja (djelomično i inducirana radioaktivnost).1
Djelovanje neutronskog zračenja posebno je važno kod neutronskog oružja, budući da se nastoji da to bude praktički jedini uticaj na neprijateljsku živu silu. Također, nastoji se da doza bude takva da se posljedice ozračenja počnu osjećati vrlo brzo, po mogućnosti gotovo trenutačno. U tu svrhu doze moraju biti vrlo visoke, svakako iznad 400cGy. U području 400-600cGy simptomi radijacijske bolesti u obliku slabosti, mučnine, povraćanja i vrtoglavice počinju se javljati 0,5-2 sata nakon ozračenja i traju do dva dana. Nakon toga se stanje prividno popravlja, a nakon 7-14 dana dolazi do opće slabosti, groznice, krvarenja i gubitka težine s učestalim smrtnim slučajevima. S taktičkog je stajališta najznačajnije da su svi ozračeni nakon pojavljivanja prvih simptoma nesposobni za daljnje djelovanje.
U području doza 600-1000cGy je, za razliku od prethodnog slučaja gdje je zračenje djelovalo ponajprije na krvotvorni sustav ozračenog, snažno zahvaćen i gastrointestinalni (probavni) sustav. Vrijeme pojavljivanja početnih simptoma pada na 15-30 minuta nakon ozračivanja i traje do 2 dana, nakon čega dolazi do infekcije i unutrašnjeg krvarenja. Smrtni ishod je gotovo siguran u svim slučajevima (mogućnost preživljavanja, s teškim posljedicama, postoji samo u slučaju intenzivnog liječničkog tretmana i presađivanja koštane srži), a početni simptomi su vrlo žestoki i potpuno onesposobljavaju ozračenog.
U području 1000-5000cGy prvi se simptomi javljaju već nakon 5-10 minuta, iznimno su jaki, pogotovo slabost i mučnina, koji mogu kasnije i prestati, no smrt je sigurna unutar 2-10 dana zbog potpunog raspada sustava vitalnih funkcija koji završava delirijem i komom.
Ako je primljena doza veća od 5000cGy dolazi do direktnog djelovanja zračenja na središnji živčani sustav, što uzrokuje pojavljivanje prvih simptoma nakon 1-60 sekundi i to u obliku trenutačne dezorijentacije i kome, a ne postoji nikakva mogućnost da se tako ozračenom pomogne, iako on može živjeti još 1-2 dana. Doza od 8000cGy brzog neutronskog zračenja iz neutronske bombe dovoljna je da trenutačno i trajno onesposobi ozračenog. Za neutronsku bombu od 1 kT to je doza na udaljenosti oko 900 m od središta eksplozije.
Ako je ljudstvo u zaklonima ili oklopnim vozilima, ta doza pada za faktor ovisan o vrsti zaklona. No, ovdje je važno da je posebna zaštita za neutronsko zračenje složene konstrukcije i da su uobičajeni zakloni puno manje učinkoviti nego u slučaju gama zračenja. Tako će npr. tenk bez neutronske zaštite i više nego deset puta smanjiti dozu gama zračenja svojoj posadi, ali će za neutronsko zračenje faktor zaštite biti samo 2. Tek će posebni oklop s neutronskim štitom omogućiti da i u tom slučaju faktor zaštite bude 10.
Ponekad nije lako napraviti jasnu granicu između taktičkog NO i ostalih vrsta, tim više što su u novije vrijeme vrlo važno mjesto dobile tzv. krstareće rakete koje redovito imaju i mogućnost nošenja nuklearnih bojnih glava. U taktičko se NO u svakom slučaju svrstavaju nuklearne granate (najčešće u kalibrima 203 mm i 155 mm, iako se vrše pokusi i s 105 mm granatom) snage nekoliko kilotona ili manje.
Ako bi takva granata od 1 kT eksplodirala na visini od 500 m, razaranja od udarnog i toplinskog djelovanja bila bi vrlo mala, dok bi doza neutronskog zračenja u nultoj točki bila 100000 cGy! Mnoštvom takvih koordinirano ispaljenih granata mogu se smrtonosnom dozom početnog zračenja pokriti velika područja, koja fizički ostaju gotovo potpuno očuvana i na koja se može ući nakon što dovoljno opadne intenzitet inducirane radioaktivnosti (to se događa unutar nekoliko sati).
Kad je u javnost doprla vijest o postojanju neutronskog oružja, bilo je dosta prosvjeda, budući da je njegova metoda djelovanja (ubijanje ljudi, a očuvanje materijalnih dobara) proglašena krajnje nehumanom. No to je vjerojatno bio samo psihološki efekt, budući da se ubrzo shvatilo da je već odavno postojeće "obično" NO ustvari znatno razornije.
Uporaba neutronskog oružja s vojnog stajališta pokazala se, međutim, znatno diskutabilnijom. Iako samo 2-3 dobro naciljane granate mogu biti dovoljne za cijelu tenkovsku bojnu, ne može se očekivati da svi tenkovi (pa ni većina) budu zahvaćeni dozama zračenja koje će praktički trenutačno onesposobiti posade, pogotovo ako tenkovi imaju protuneutronsku zaštitu. No, unatoč tome, gotovo svi bi primili smrtonosne doze, što bi odmah očitali s dozimetra u tenku. Lako je moguće da bi u takvoj situaciji došlo do pojave tzv. "kamikaza u tenkovima", tj. ljudi koji bi tad bili spremni na najveća rizike jer su svjesni da nemaju što izgubiti, budući da će ionako umrijeti za nekoliko sati ili dana (i to nimalo lakom smrću).
Napomene:
1 Djelovanje zračenja pri apsorpciji u nekom materijalu, a posebno u živom organizmu, zasebna je grana nauke i područje na kojem se u svijetu već dugo vremena intenzivno radi. U nemogućnosti da se ovom prilikom dublje ulazi u tu problematiku, napominjemo da je za razmatranja u ovom članku bitna veličina apsorbirana doza zračenja, koja predstavlja količinu energije koju zračenje ostavi u jedinici mase apsorbera, a za vojnu se uporabu najčešće koristi jedinica centigrej (cGy). Ukoliko je apsorber živi organizam, mora se uzeti u obzir vrsta zračenja i još neki čimbenici, pa se onda definira veličina nazvana ekvivalent doze, koja predstavlja apsorbiranu dozu pomnoženu tim faktorima, a jedinica je sivert (Sv). Za gama zračenje jedan sivert odgovara jednom greju, dok je za brze neutrone potrebno uzeti u obzir njihovu biološku učinkovitost koja je oko deset puta veća od učinkovitosti gama zračenja.
|
|
||
 |
stranica 3/3
|
|
|
|
||
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene