Pripremio Marin SOMBORAC

Jedan od dobrih primjera učinaka konsolidacije je rast BAE Systemsa i Thalesa. Te su dvije tvrtke najveći obrambeni ugovarači u Velikoj Britaniji i trenutačno sudjeluju u najvećim britanskim obrambenim programima. Thales je francusko-britanska tvrtka, nastala kad je francuski Thompson-CSF kupio britanski Racal.
I Thales i BAE Systems sudjeluju u programu razvoja novog britanskog nosača zrakoplova (program Future Aircraft Carrier, vidi HV 93). To je jedan od najvećih europskih obrambenih poslova i omogućit će mnogim tvrtkama unosne poslove i sigurnu budućnost. U natječaju je pobijedio BAE Systems ali ni Thales nije ostao praznih ruku. Kako je riječ o velikom projektu, vrijednost ukupnog programa izrade i održavanja dva nosača procjenjuje se na 10 milijardi funti, ima dovoljno posla za obje tvrtke. Ustvari, vjerojatno je zalogaj toliko velik da ga ni jedna tvrtka, koliko velika i moćna bila, ne može samostalno provesti.
Slika Thalesa kao francuskog entiteta po svemu sudeći ima veću političku težinu od realnosti strukture same tvrtke. Tako Thales u Velikoj Britaniji zapošljava 12 000 ljudi, što je nešto više od četvrtine svih zaposlenika cijele tvrtke.
Konsolidacija će se vjerojatno nastaviti i dalje, komplicirajući nabave britanskog ministarstva obrane. Zato je to proces kojim u ministarstvu nisu naročito zadovoljni. Dobar primjer posljedica konsolidacije je okrupnjavanje britanske proizvodnje oklopnih vozila. Kad je tvrtka Alvis Vehicles kupila od Rolls-Roycea tvrtku Vickers britanska proizvodnja oklopnih vozila koncentrirana je u samo jednoj tvrtki. Takav razvoj događaja ministarstvo obrane stavlja u novu situaciju jer se natječaji mogu odvijati samo uz strane sudionike. S druge strane, ako strane tvrtke zbog političkog pritiska domaće javnosti nemaju mogućnost pobijediti na natječaju i osvojiti posao, postavlja se pitanje: čemu uopće natječaji?. Natječaj za koji se unaprijed zna da ga "mora" osvojiti domaća tvrtka nije naročito poticajan za bilo koju stranu tvrtku. Tu se ustvari javlja neka vrsta prikrivenog monopola jedinog domaćeg proizvođača. Taj monopol nije predviđen propisima, ali zbog posebne osjetljivosti obrambenog područja i pritiska domaće javnosti može lagano postati neugodna praksa.
Jedan od mogućih poteza za prevladavanje takve situacije je orijentacija na višenacionalne, međunarodne razvojne programe koji mogu koncentrirati novac obrambenih proračuna i okupiti proizvođače (europske ili američke) uz podjelu rada između tvrtki sudionica. Trenutačno se odvija nekoliko velikih višenacionalnih programa u kojima sudjeluju britanske tvrtke: Joint Strike Fighter, A400M, Eurofighter Typhoon, program razvoja rakete zrak-zrak Meteor.
U takvim se višenacionalnim programima javlja problem u harmoniziranju proračunske potpore različitih država. Svi spomenuti programi u kojima sudjeluju britanske tvrtke imali su problema s osiguravanjem novca u državama sudionicama.
Konsolidacija nije imala utjecaja na izvoz koji ostvaruje britanska obrambena industrija. Izvoz je oko 5 milijardi USD godišnje, tako da je Britanija drugi svjetski izvoznik oružja. Prve su naravno SAD, a Britanija ostvaruje bolji rezultat i od Rusije i od Francuske, također velikih izvoznika.

Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika