|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Pripremio Marijo PETROVIĆ, dipl. ing.
 |
|
|
Australski obrambeni industrijski sektor, kao i mnoge druge obrambene industrije diljem svijeta suočava s dramatičnim promjenama koje države uvode u nabave obrambene opreme. Mala domaća potražnja nameće izvoz kao imperativ opstanka
Malo toga oko australske obrambene industrije je jednostavno i lako. To je poslovna okolina kojoj nedostaje promišljeno strateško vodstvo i novčana potpora. U takvim uvjetima obrambeni sektor mora prebroditi teška vremena kad nema velikih poslova ali istodobno zadržati punu sposobnost za natjecanje u sve rjeđim narudžbama vlade u Canberri. Troškovi i komercijalni teret natječaja često su važniji od svih drugih pitanja.
Unatoč poduljim naporima za ostvarivanje samodostatnosti, od osamdesetih godina prošlog stoljeća, australska vojska (Australian Defence Forces - ADF) i dalje dominantno ovisi o stranim nabavljačima obrambene opreme, borbenih platformi i sustava. Jedan od razloga takvog stanja je nepostojanje tradicionalnih trgovinskih barijera koje bi trebale obeshrabriti strane sudionike u prodoru na domicilno australsko tržište obrambene opreme. Kad takvih barijera nema mogućnost prodora stranih proizvođača obrambene opreme je bitno veća. Ta situacija je i odraz relativno male domaće potražnje za obrambenom opremom te nastojanja australskih obrambenih tvrtki da više izvoze na unosnije međunarodno tržište. Naravno, ne treba zaboraviti ni velike troškove istraživanja i razvoja koji se isplate kad je u igri šire tržište, a ne samo uski australski okviri.
Oslanjanje na strane tvrtke tako je neizbježno vodilo do nemogućnosti domaćih tvrtki da razviju i proizvedu visokotehnološko oružje. Tako australska obrambena industrija, uz izuzetke tvrtki koje djeluju u nekim tzv. industrijskim nišama, samostalno ne proizvodi avione i helikoptere, avioniku, rakete, srednje i teške oklopnjake, streljačko i topničko oružje, pogonske sustave za vojna plovila, vozila ili letjelice te oružje za izravno i neizravno paljbeno djelovanje.
Promatrači smatraju kako je australska vojska (sad ima oko 52 000 vojnika) jednostavno premalena za velike i dugoročne narudžbe koje bi domaćim obrambenim tvrtkama omogućile koncentriranje samo na obrambeni sektor. Rijetke i relativno malene narudžbe australske vojske rezultiraju dugim razdobljima u kojima obrambene tvrtke nemaju mogućnost ugovarati ozbiljnije poslove za domaće tržište.
Troškovi istraživanja i razvoja uglavnom padaju na teret same tvrtke, rijetki su ugovori kojima australsko ministarstvo obrane financira domaće tvrtke i pomaže im u tim vrlo skupim akrivnostima bez kojih pak nema vrhunskih proizvoda. A bez vrhunskih, tehnološki naprednih proizvoda nema ni dobre zarade na tržištu, domaćem ili stranom. Tako tvrtka mora pronaći novac kojim će isfinancirati koncept i razvoj dok se ne stvori konačni proizvod pogodan za prodaju potencijalnim kupcima. Ne treba spominjati kako u tim slučajevima tvrtka nema nikakvo jamstvo za buduće narudžbe australske vojske.
Sve te teškoće čine velike probleme australskim obrambenim tvrtkama tako da u konačnici one ne mogu podnijeti troškove istraživanja i razvoja, testiranja i evaluacije. Takvo stanje slabi i njihove šanse na stranim tržištima. Zbog loše unutarnje situacije australske su tvrtke u međunarodnoj konkurenciji odmah u slabijem položaju prema tvrtkama država koje imaju veliko domaće tržište ili onih država koje aktivno pomažu svoje obrambene tvrtke u nastupu na međunarodnim tržištima. Rijetke iznimke su samo one australske tvrtke koje imaju vrhunske proizvode koji na međunarodnom trižištu imaju veliku potražnju pa tvrtke ne ovise o poslovima za opremanje australske vojske već su koncentrirane na globalno tržište.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene