|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše satnik Svjetlana DORIČIĆ
 |
|
|
Psihološke operacije, kao jedan od oblika posebnih djelovanja, dobile su na značenju u posljednjih nekoliko godina i postale su konstantna ekspresija međunarodnih konflikata. Približno slična vojna analogija supersila povećala je važnost psiholoških operacija i političkog ratovanja. Glavni protivnici, jednako naoružani i jednako sposobni uništiti jedan drugoga, morali su odbaciti oružano ratovanje kao način rješavanja svojih konflikata. Psihološke operacije predstavljaju nizak rizik eskalacije sukoba. Naša era postaje vrijeme terorizma, pobune i ograničenih oružanih sukoba jer je svaki od tih pojmova jedna od bitnih političkih metoda ratovanja. U ovoj eri supersila više ne vrijedi izreka Clausewitza "Rat je nastavak politike"; u modernom svijetu međunarodna politika je nastavak rata. Mi živimo u vrijeme psiholoških operacija i političkog ratovanja
Još jedna karakteristika obilježava moderno vrijeme u kojem živimo. Suvremena društva i države moraju se suočiti s činjenicom da moderna sredstva komunikacije i demokratska otvorenost osiguravaju da tajne operacije koje se poduzimaju ne mogu dugo ostati tajne. Novinari mogu brzo i neposredno izvješćivati s bilo kojeg mjesta na svijetu. Ali i protivnikovi predstavnici imaju pristup svim međunarodnim medijima. Stoga, ako mediji ne otkriju sami što se događa, o tome će međunarodnu javnost izvijestiti sam protivnik. To također ističe važnost i ulogu dobro osmišljenih, detaljno planiranih i pravodobno provedenih psiholoških operacija kako bi se pripremio teren i preduhitrile informacije.
Korištenje elementarnih načela psiholoških operacija nije karakteristika samo modernog doba. Još u davnoj povijesti možemo naći primjer mudre i funkcionalne primjene političkog ratovanja i psiholoških operacija. Ako se osvrnemo na postojanje Bizantskog Carstva možemo sagledati jedan od povijesnih primjera. Istočno je Carstvo preživjelo gotovo tisuću godina nakon što su barbari osvojili Rim. Pažljivo definirajući svoje ciljeve i metode njihovog postizanja te primjenom vojne snage samo kad je to bilo nužno, Bizant je bio kadar održati svoju političku nezavisnost i relativan prosperitet unatoč brojnim izazovima. Oni koji su vodili Bizant koristili su se psihološkim ratovanjem i ostalim elementima nacionalne moći na odgovarajući način i tako se odupirali svakom osvajaču i suparniku. Iz ovog primjera se može naučiti da su Bizantinci bili majstori u psihološkim operacijama.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene