|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše Juraj BUTORAC
 |
|
|
Jeste li ikada promatrali način na koji plima nadire i ruši dječje tvorevine od pijeska na pustoj plaži? More nadolazi polagano a onda, svladavši početnu uzvisinu plaže, naglo prodire na nekoliko mjesta. Jednom svladavši barijeru, voda u rukavcima zaobilazi uzdignutije humke od pijeska, okružuje ih i vlagom odvaja od drugih humki a navire tamo gdje je to najlakše i gdje je otpor i visina pijeska najmanja. Potom more, podižući razinu, sa svih strana kvasi i urušava i one preostale, suhe ??otočiće?? od pijeska dok napokon i njih ne rastoči. Kakva nevjerojatna strategija racionalizacije napora u nastupanju i osvajanju prostora!
Asocijacija o plimi na plaži i rušenju dječjih kula od pijeska javila mi se, prateći iz dana u dan, na različitim zemljovidima, operativnu situaciju te način i smjerove nastupanja koalicijskih snaga tijekom rata u Iraku.
Analogija je više nego razvidna; kao što je neizbježan nadolazak plime, tako je bila neizbježna vojna intervencija na Irak; kao što more nadire tamo gdje je visina terena najniža, tako je koalicijski prodor bio fokusiran ka Bagdadu, a veći gradovi i područja jačeg iračkog otpora (Sadamove kule od pijeska), ostavljeni u okruženju i postupno rastakani! Poput razlijevanja mora po plaži u obliku rukavaca, tako su koalicijske snage, poslije ovladavanja osnovicom u južnom dijelu Iraka, žustrim tempom i visokim zamahom borbenog djelovanja, nastavile osvajati teritorij ostavljajući veće gradove i džepove jačeg iračkog otpora u okruženju i blokadi vlastitim snagama dostatnim za sprečavanje iračkog protuudara. Tako izolirana područja i gradove, potom su "omekšavali" razornim udarima zrakoplovnim oružjem s distance dok su borbeni helikopteri i jurišnici A-10 pružali neposrednu vatrenu potporu koalicijskim oklopnim postrojbama u njihovom slijedećem naporu rasijecanja i uništenja blokiranih enklava iračkog otpora.
Naprosto se znalo da prijetnja vojnom intervencijom nije tek politički blef američkog predsjednika Busha. Na samom početku činilo se kako je američka odluka o intervenciji ukliještena i paralizirana između nedovoljno uvjerljivih obavještajnih podataka da režim Sadama Huseina posjeduje oružje za masovno uništenje (što ih je američka administracija podastrla u UN-u), izostanka političke potpore ranijih članica Koalicije (poglavito Francuske i Njemačke), s jedne strane i velikog broja borbeno-logističkih snaga Koalicije koje su već dovedene u širi prostor ratnog scenarija kao i klimatološkog razdoblja povoljnog za vođenje borbenog djelovanja, koje je prolazilo, s druge strane. Brojčano snažna i naoružana iračka vojska, samo prividno jaka, rastočila se poput kula od pijeska pod naletima suvremeno koncipirane, pokretljive i moderno naoružane američko-britanske intervencijske vojne sile. Koliko su američka uloga "svjetskog policajca" u kreiranju geopolitičke karte svijeta i samostalnost u odlučivanju srušili ugled nedjelotvornoj i različitim interesima razjedinjenoj Organizaciji UN-a i koliko će takav potez promijeniti pravila ponašanja na globalnoj razini međudržavnih odnosa u svijetu, tek će se vidjeti. Činjenica je da je "preduhitrujući napad" između država poznati model ponašanja iz povijesti ratovanja. Sada, kad je Sadam napokon srušen, pronalazak oružja za masovno uništenje u stokovima njegove vojske, gubi na važnosti.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene