|
Zadnja promjena: 14.6.2013.
|
Piše Zoran KESER, dipl. ing.
 |
|
|
Prvi planovi tvrtke Aerospatial za proizvodnju višenamjenskog helikoptera namijenjenog za vojne i civilne potrebe, urodili su prizvodom koji je nadmašio očekivanja i samog proizvođača, zadržavši se u proizvodnji više od 30 godina. Po vanjskom izgledu, početna inačica AS 330 Puma i posljednja inačica EC 725 Cougar Mk3 malo se razlikuju, ali brzi tehnološki razvoj od 60-ih godina prošlog stoljeća pa do danas, uvjetovao je stvaranje sasvim drukčijeg helikoptera
Na osnovu stečenih iskustava u sukobima na Dalekom istoku i Sjevernoj Africi tijekom 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, Francuska vojska je shvatila koliko su važni transportni helikopteri koji su im u mnogim slučajevima bili presudni. Ipak, u svrhu ispunjenja takvih zahtjeva, uočeni su veliki nedostaci helikoptera s klipnim motorima (tipa Sikorsky S-58) koji su imali mali odnos snage i težine, čime su se umanjivale taktičke mogućnosti helikoptera. Izlaz iz te situacije nudio je turbovratilni motor, te je 1962. Francuska vojska podnijela zahtjev za razvojem novog taktičkog transportnog helikoptera, što je i realizirano već slijedeće godine kad je počeo razvoj helikoptera AS 330 Puma.
U stvaranju Pume, primjenjivala su se iskustva s lakog helikoptera Alouette i teškog transportnog Super Frelon. Namjera je bila stvoriti helikopter koji bi po svojoj veličini pripadao kategoriji između ta dva tipa. Kao i u kasnijem razvoju Pume, glavni čimbenik pri projektiranju AS 330 bio je turbovratilni motor. Na prve inačice Pume ugrađena su dva turbovratilna motora Turmo IIIC4 koji su davali maksimalnu izlaznu snagu od 1.328 KS. Zahvaljujući njima omogućena je maksimalna poletna težina Pume od 6.400 kg, odnosno prijenos tereta od 3.000 kg. Već na prvim ispitivanjima, Francuska vojska bila je oduševljena novim helikopterom, te je predana narudžba za 145 helikoptera za potrebe kopnene vojske. Od stranih kupaca prednosti tog helikoptera prva je uočila britanska vojska, nastojeći upotpuniti prazninu u transportnim zahtjevima koje nisu mogli obnašati klipno pogonjeni helikopteri Wessex HC Mk2 i Westland Whirldwind. Ubrzo su nakon Velike Britanije uslijedile narudžbe od mnogih drugih zemalja za kupnjom Pume, ali i za licencnu prizvodnju poput rumunjskog IAR-Brasova ili indionezijskog IPTN NAS.
Francuska tvrtka Aerospatiale, predstavljala je najvećeg proizvođača zrakoplova u Europi sve do njezinog spajanja u koncern Eurocopter. Eurocopter u cjelokupnoj tradiciji ima iza sebe 40 godina rada, te više od 4.300 proizvedenih helikoptera u 27 inačica, dajući time potencijalnim kupcima i više nego dovoljan argument za povjerenje u kvalitetu. Formiranje Eurocoptera, utjecalo je i na promjenu označavanja Super Pume, jer su se dotad, kako civilne tako i vojne inačice, označavale zajednički pod modelom AS 332, s razlikom u dodatnim oznakama inačice poput AS 332L-1 (civilna inačica) ili AS 332AL (vojna inačica). Od 1992. sve vojne inačice dobivaju oznaku AS 532 Cougar, pokazujući odmah time pedigre letjelice. Aerospatial nije samo ciljao na vojno tržište, nego je želio ući i u proizvodnu utrku na civilnom tržištu. Izlaskom na tržište, i eksploatacijom helikoptera, brzo su se pokazali pojedini nedostaci ili pak zahtjevi za njegovim poboljšanjem. Proizvođač je to i očekivao, te se u vrlo kratkom roku i uz minimalne troškove prišlo izradi uspješnice koja će prigrabiti velik dio tržišnog kolača.
Razvojni put od AS 330 do Cougara
|
|
Razvojni putevi i vrste inačica budućeg helikoptera su, za razliku od AS 330, bile od početka uvjetovane zasebnim zahtjevima civilnih ili vojnih kupaca, koji su na osnovi stečenih iskustava s AS 330 tražili ispunjenje svojih novih prohtjeva.
Samim time, za razliku od prethodnika, Super Puma je gotovo usporedno bila razvijana u tri inačice koje su se po vanjskim obilježjima najviše razlikovale po duljini trupa, tj. putničkog prostora i pilotske kabine letjelice. Ipak, prevladavajući čimbenik u razvojnom putu Super Pume temeljio se oko nove pogonske skupine, jer su civilni, ali i vojni korisnici, zahtijevali povećanje snage i ekonomičnosti motora, s namjerom širokog uvođenja Super Pume u specijalizirane zadaće. Tako se Aerospatiale odlučio za razvojni korak novog helikoptera temeljenog na starijoj inačici, dok se većina suparničkih proizvođača orijentirala na razvoj potpuno novog helikoptera koji ne vuče izravne korijenje u odnosu na neki stariji helikopter. Na taj su se način Francuzi pridružili proizvođačima koji su iskorištavali postojeći koncept helikoptera do njegovog maksimuma. Time možda nije postignut najkvalitetniji helikopter u pogledu tehnoloških mogućnosti, ali je cijena proizvoda daleko niža od konkurencije, te je uvelike i olakšana eksploatacija helikoptera onim korisnicima koji posjeduju neku njegovu stariju inačicu.
Sličan razvojni put u to vrijeme prošli su još jedino Bell sa svojim modelom 212 i njegovom transformacijom u 412, te nama jako poznati Mil s Mi-8 i njegovim razvojem u Mi-17. Ostali konkurentski proizvođači tog doba koji su se orijentirali na potpuno nove koncepte helikoptera bili su Sikorsky s modelom S-70 i S-76, Boeing s modelom 179 te Westland s modelom WG.30.
Tijekom 1974. kada je počeo razvojni put stvaranja Super Pume, prve Pume s Turmo IVC motorima bile su već u širokoj uporabi diljem svijeta, ali Aerospatial je odlučio da će njihov novi projekt zahtijevati više snage nego što nude trenutačno dostupni Turmo motori, te da će osobito civilni kupci zahtijevati novi motor koji će osim znatnog povećanja snage biti i ekonomski isplativiji. Proizvođač se tada odlučio za slijedeći korak: razvojna koncepcija novog helikoptera temeljit će se oko novog motora koji će uistinu predstavljati srce te letjelice.
Pogonska skupina
Jedna od najuočljivijih karakteristika po kojoj se razlikuju zahtjevi vojnih i civilnih naručitelja letjelice, jest ona ekonomske naravi. S civilne strane, kupci zahtijevaju maksimalno optimaliziranje snage motora (dakako, potreba za što većom snagom) u odnosu na troškove eksploatacije helikoptera. Vojska isto tako pretendira na optimaliziranje odnosa snaga/potrošnja, ali specifični prohtjevi koji se postavljaju za ispunjenje pojedinih zadaća, jednostavno ne daju puno manevarskog prostora u odabiru motora, već se najčešće pribjegava odabiru motora koji će uz što je moguće veću snagu davati i visoki stupanj sigurnosti i otpornosti na terenske uvjete. Na rješenje problema se isplatilo čekati jer prikupljena iskustva s AS 330 rezultirala su stvaranjem novog motora, koji je zadovoljio istodobno kako civilne tako i vojne potrebe. Tako je nova inačica helikoptera opskrbljena odličnim novim turbovratilnim motorima Turbomeca Makila 1A1. Novi motor je osigurao poboljšani odnos snaga/težina, smanjenje troškova i zahtjeva za održavanjem, te 18 posto smanjenje specifične potrošnje goriva. Osim toga, motor je pokazao i veliku radnu elastičnost i brzu prihvatljivost snage, što je omogućilo da se s položaja idle (rad na relantu) za svega 1,5 sekundu prevede na maksimalnu snagu. Ta odlika motora je osobito važna za helikopter kada je potrebno naglo povećanje snage u kritičnim trenucima. Mlazni motori imaju karakteristiku veće inertnosti u prihvaćanju snage od klipnih motora, a ako se nalazite u profilu za slijetanje (motor je često na vrlo maloj snazi), pri jakim udarima vjetra ili kada trebate naglo prijeći u penjanje zbog izbjegavanja opasnih situacija tada će vam mogućnost naglog povećanja snage biti od velike važnosti.
Takvu mogućnost motora i te kako su prihvatili civilni kupci koji taj helikopter dosta rabe za prijevoz ljudi i opreme na morske naftne platforme. Osim zadovoljavajuće snage i visokog stupnja sigurnosti dvaju motora (nužnog za sigurnost letenja iznad mora), svojim dimenzijama i kapacitetom prijevoza, te bogatom pilotažnom i navigacijskom opremom, Super Puma predstavlja omiljeni helikopter za opsluživanje naftnih platformi. Tome u prilog ide i podatak da se 70 posto ukupno proizvedenih AS 332 namijenjenih za civilne potrebe, rabi upravo u te svrhe.
U svim novijim inačicama Super Pume (Cougara) susrest ćemo se s dva tipa motora, koji kako je spomenuto, stvaraju jedno od glavnih obilježja tog helikoptera. Sve inačice helikoptera AS 332 Super Puma i AS 532 Cougar pogonjene su s dva turbovratilna motora Turbomeca Makila 1A1 (maksimalne snaga 1.877 KS po motoru), dok su inačice EC 225 (najnovija inačica AS 332), i EC 725 (AS 532) opremljene još jačim Turbomeca Makila 2A motorima (maksimalne snage 2.413 KS svaki). Osim razlike u snazi, boljim tehničkim rješenjima te povoljnijoj specifičnoj potrošnji, Makila 2A opremljen je FADEC sustavom (Fully Automated Digital Electronic Control). Takvim sustavom omogućen je potpun elektronički nadzor upravljanja motorom, osiguravajući time idealnu smjesu goriva te protoka zraka, što uz dodatni nadzor iskrenja svjećice daje optimalnu potrošnju goriva, stvarajući ionako vrlo ekonomičan motor još prihvatljivijim. Usisinici motora opremljeni su sustavom protiv zaleđivanja, dok je ispuh motora opremljen sustavom za smanjenje toplinskog odraza motora, kojem i te kako teže svi vojni korisnici helikoptera. Isto tako, sve inačice Cougara opremljene su sustavom koji ima mogućnost ograničavanja performansi motora, što se rabi isključivo tijekom obuke za simulaciju smanjenja snage, odnosno opterećenja helikoptera. Opskrba motora gorivom osigurana je iz šest samozaptivajućih spremnika za gorivo ukupne zapremine 1.960 litara (2.537 l na EC 725). Sami spremnici sposobni su osigurati sprječavanje curenja goriva i u slučaju pogotka zrnom 12.7 mm. Dakako da postoji opcija nošenja dodatnih spremnika koji dodatno povećavaju količinu goriva (2 spremnika po 318 l). Oba motora su u odnosu na prijašnji motor pokazali i daleko bolje hot and high performanse, koje omogućuju maksimalno iskoristivost motora u uvjetima povećane vanjske temperature, te pri letu na većim nadmorskim visinama (s porastom temperature i visine leta, izlazna snaga motora se smanjuje). Sve je to zajedno s pojedinim poboljšanjima utjecalo da se maksimalna poletna težina helikoptera s početnih 6.400 kg (SA 330) poveća na 9.000 kg (AS 532), odnosno 11.000 kg (EC 725), pri čemu je porasla i mogućnost nošenja tereta od 4.500 kg (5000 kg, EC 725).
|
|
||
|
stranica 1/2
|
 |
|
|
|
||
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene