|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Tomislav LONČAR
 |
|
|
Smirivanjem početkom godine započete krize u Venezueli i završetkom savezničkih vojnih operacija u Iraku, uklonjeni su glavni izvori mogućeg poremećaja ponude i potražnje na naftnom tržištu. Samim time ostvareni su i glavni preduvjeti za otvaranje novog ciklusa investicija u naftnu industriju i druge energetski visokozavisne industrije.
Stabilizacijom ponude i potražnje na naftnom tržištu koja osigurava dugoročno održivu cijenu nafte na razini ispod 25 dolara po barelu završeno je otprilike trogodišnje razdoblje nestabilnosti. Od novouspostavljene stabilnosti koristi su već počele uživati velike zemlje izvoznice i uvoznice nafte koje na temelju takvog stanja mogu sigurnije planirati svoja dugoročna ulaganja. Porast cijene nafte tijekom godine 2002. sa 16 USD po barelu koliko je cijena iznosila na početku godine, na 25 i 30 USD po barelu potkraj jeseni, doveo je do negativnog poremećaja ponude i potražnje. Stanje neizvjesnosti u pogledu mogućeg daljnjeg porasta cijene nafte zadržalo se tijekom prvog kvartala godine 2003., a do smanjenja cijene i njezinog stabiliziranja na razini od oko 25 USD po barelu je došlo tek nakon završetka savezničkog vojnog nastupanja u Iraku. Novo, stabilnije stanje na naftnom tržištu otvara svjetlije perspektive i pred svjetskim gospodarstvom koje je nakon porasta cijene nafte i slabljenja konjunkturnih kretanja u američkom gospodarstvu potkraj prošlog stoljeća zapalo u krizu.
Premda statistički pokazatelji koji bi potvrdili navedene procjene još uvijek nisu dovoljno sistematizirani i publicirani, mogućnosti koje nova globalna konjunktura otvara pred pojedinim nacionalnim gospodarstvima sve više postaju predmet interesa najšire javnosti. Povratak energetskih i naftnih tema u našu svakodnevicu i na dnevnopolitičku scenu o tome najbolje svjedoči. Naglašavanje važnosti nafte za odvijanje svakodnevnog života u razvijenim zemljama pritom, osim dnevnih i kratkoročnih razloga, krije u sebi i druge puno dublje proistekle iz dugogodišnjeg zanemarivanja važnosti energetike i nafte za razvoj društva u cjelini. O kakvom je tu problemu riječ i koliko je on složen najbolje ilustriraju rezultati kretanja burzovnih indeksa vodećih naftnih kompanija na temelju kojih je moguće uspoređivati vrijednosti energetskog i drugih sektora gospodarstva. Prema njima kapitalizacija pojedinih visokoteholoških kompanija poput npr. Microsofta ili Oraclea sredinom devedesetih godina dvadesetog stoljeća na dnevnoj razini je često bila veća od kapitalizacije najvećih energetskih divova poput npr. PG&E ili Consolidated Edisona. Uspostava takvih trendova na tržištu kapitala nužno je dovela do zanemarivanja energetike kao jednog od najvažnijih čimbenika društvenog razvoja.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene