Piše Bernard BARTOLUCI

Letački dio
Subotnji dio priredbe bio je otvoren upečatljivom zvučnom kulisom skupine J-35Ö Drakena ARZ-a, koja je izvela dojmljiv program s tim već zastarjelim avionom. Nažalost u subotu nismo mogli uživati u bravurama talijanske akroskupine Frecce Tricolora, no u odlasku su izveli nekoliko elemenata. Ali je zato akroskupina Španjolskog ratnog zrakoplovstva Patrulla Aguila izvela izvrstan program na svojim avionima CASA C-101 Aviojet. Nekoliko izvedenih elemenata stvarno je oduzelo dah publici, poput vrlo bliskih mimoilaženja, a posebno teška bila je transformacija krajnja dva aviona u klinu u zrcalo avionima koji su letjeli do njih, a sve je to izvedeno u preletu pored publike.
Sea Harrier Britanske kraljevske mornarice izveo je standardni program u kojem je prikazao sve prednosti svojih STOL karakteristika uz zaglušujuću buku svog Rolls&Royce motora. Gledajući program slovenskog PC-9 i austrijskog PC-7 brojni posjetitelji iz Hrvatske sa žaljenjem su komentirali nesudjelovanje pilota i aviona HRZ-a, dobro znajući kako oni u ovako renomiranoj konkurenciji mogu također ostaviti nezaboravan dojam.

Apokalipsa
Potom je slijedio vrlo efektni scenarij predstavljanja helikopterskih snaga ARZ-a što je uključivalo izvođenje prezentacije traganja i spašavanja u borbenim uvjetima i to tako da su prvo doletjela 4 Bell 206 naoružana gatling strojnicama koji su osiguravali zonu slijetanja, zatim su u tri mješovite skupine doletjeli Bell 212 i S-70 Blackhawk, iz dvije skupine su se iskrcali specijalci koji su osiguravali "spašavanje" pilota, u zraku je bilo 20 helikoptera, a sve se to događalo uz Wagnerovu glazbu, tako da možete otprilike predočiti tu doista impresivnu sliku. Na kraju su predstavljene letne mogućnosti najnovije akvizi-cije ARZ-a helikoptera S-70 Blackhawk.
Jedan od zanimljivih dijelova mitinga svakako je bila svjetska premijera utrka akrobatskih aviona. Avioni trebaju zadovoljavati određene uvjete, u ovom slučaju su to bili Su-31 i Extra 330. Utrka se sastoji u što bržem svladavanju "staze" koja sliči na karting stazu uz dodatnu dimenziju, avioni trebaju proći kroz vratnice ispod određene visine, na jednom mjestu trebaju izvesti vertikalni valjak, potom precizno slijetanje, a zatim svladati ostatak vratnica, na posljednjoj vratnici se mjeri postignuto vrijeme. Tu se doista moglo vidjeti sva umješnost pilota koji su dovodili svoje avione do krajnjih granica.
Akroskupine "Team 2000" na Saabu 91D, "Flying Bulls Aerobatic Team" na Zlinu 50LX i "Breitling Eagles" na Suhoju 31, pokazale su standardne akrobatske programe s klipnim avionima.
Akrobatska skupina Turskog ratnog zrakoplovstva sa svojim F-5 također nije ponudila ništa više od standardnih figura, osim samo vizualno efektne figure "srce".

Stoti rođendan

Buddy-buddy
Na nebu iznad aerodroma pojavio još uvijek rijedak posjetitelj ovakve vrste aeromitinga, Airbus Beluga, avion posebno dizajniran za transport sastavnih dijelova Airbusa između partnera unutar konzorcija, otud i njegov oblik nalik na delfina. No, unatoč njegovom robusnom izgledu i proporcijama trupa, avion je zadivio svojim letnim performansama. Od lovca se očekuje da izvodi razne vratolomije, ali kad vidite veliki transportni avion, uvijek ga predočite kao inertnog, pa iako je bio prazan zadivio je kutom i brzinom penjanja, te promjerom zaokreta. Beluga je izvela i jedno slijetanje i polijetanje prije nego se vratila na matični aerodrom. Još jedan transportni avion je razuvjeravao publiku koja je mislila da transportni avion nema ništa atraktivno pokazati u zraku. Bio je to C-130 Hercules Švedskog ratnog zrakoplovstva, a posebno atraktivno bilo je izvođenje zaokreta s ugašena dva motora. Nakon demonstracije kratkog slijetanja avion je izveo i taksiranje unatrag što je izazvalo čuđenje kod većine publike. Nažalost program nije bio istovjetan oba dana tako da smo bili uskraćeni za programe nekoliko akroskupina koje su bile najavljivane.
Od zanimljivih i nesvakidašnjih prezentacija svakako treba izdvojiti i izvođenje tzv. buddy-buddy dopunjavanja aviona gorivom u letu, koji su izveli dva njemačka Tornada. Poznato je da dopunjavanje gorivom u letu, uz sva današnja pomagala koja stoje na raspolaganju posadi, traži iznimnu umješnost i usredotočenost pilota. Važnost dopune gorivom u zraku su najzornije pokazale američke, odnosno savezničke, kampanje posljednjih dvadesetak godina, kada su rabljeni i strateški bombarderi udaljeni i desetak tisuća kilometara od ciljeva.

Statički dio
Što se tiče statičkog dijela izložbe tu nije bilo velikih iznenađenja. Sve su to bili uglavnom avioni i helikopteri koji se i inače mogu susresti na aeromitinzima. Zanimljivo je bilo vidjeti MiG-29UB Njemačkog ratnog zrakoplovstva iz sastava Jg73, koji će tijekom ove godine biti povučeni iz sastava Luftwaffe i prodani Poljskoj. Inače Jg73 će nakon povlačenja "dvadesetdevetki" postati prva njemačka operativna eskadrila opremljena Typhoonom. Nekoliko zrakoplova bilo je vrlo živopisno obojano u čast raznih obljetnica. Tako je austrijski Pilatus PC-7 imao na sebi oznaku 20-godišnje službe u ARZ-u, a njemački Tornado je pak nosio natpis koji je govorio da je prošlo 90 godina od utemeljenja njihovog mornaričkog zrakoplovstva.
Stari znanac aeromitinga F-16C block 50 bio je utoliko zanimljiviji što je ispod kokpita imao ucrtane siluete proturadarske rakete AGM-88 Harm, što govori kako je taj avion obavljao zadaće uništavanja ciljničkih radara PZO sustava u nedavnim konfliktima. F-16 je inače bio naoružan punim kompletom za CAP (combat air patrol) misiju.
Slovaci su predstavili okosnicu svojih helikopterskih snaga Mi 24V i Mi 8 naoružanih samo lanserima nevođenih projektila. Ta dva helikoptera, iako su tehnološki dosta stari, u nedavnom sukobu Albanaca i Makedonaca odigrali su važnu ulogu u potpori kopnenim postrojbama.
Još jedan od eksponata koji se nebrojeno puta dokazao u borbi svakako je F-4 Phantom II. Doduše, primjerak koji je bio izložen iz sastava je Luftwaffe tako da nije sam sudjelovao u ofenzivnim misijama, ali se svejedno mogla os-jetiti karma vezana uz ime Pha-ntom. Primat najvećeg lovca na mitingu pripao je američkom F-15C koji je dominirao cijelim statičkim dijelom izložbe.
Kao što je spo-menuto, zvijezda dana je bio Typhoon, jedini avion u čiji se kokpit moglo i sjesti, a dijelili su se promotivni materijali u kojima su bile njegove slike s oznakama ARZ-a. ARZ je predstavio sve zrakoplove koji se nalaze u njegovom sastavu. Bila je to ustvari šetnja kroz prošlost jer je njihov posljednji nabavljeni borbeni avion Pilatus PC-7, koji je već 20 godina u službi. To bi možda i ostalo tako da nije bilo rata u Sloveniji i Hrvatskoj kada su avioni JNA nesmetano prelazili granicu u napadima na jedinice TO Slovenije, a austrijski Drakeni im nisu mogli ništa jer oni nisu bili naoružani. Doduše, prva stvar koju su modernizirali su bili transportni helikopteri, prošle godine je nabavljeno devet helikoptera S-70 Blackhawk, nažalost njihove kokpite nije se moglo pogledati, iz daljine se samo moglo vidjeti četiri golema displeja koji dominiraju instrument pločom.
Sve u svemu to je bio i te kako ugodno proveden dan, kako za zrakoplovne entuzijaste tako i za ostale posjetitelje. Letački dio bio je izrazito zanimljiv jer se cijelo vrijeme nešto događalo u zraku. U statičkom dijelu nije prika-zano ništa spektakularno, ali to nije bila ni namjera. Broj prikazanih zrakoplova je bio zadovoljavajući, iako se osjećao nedostatak većeg broja ruskih aviona. A mala zamjerka koju su posjetitelji uputili organizatorima je što nisu omogućili ulazak u veći broj zrakoplova.