|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše Tomislav JANJIĆ
 |
|
|
Želja kineskog partijskog i državnog vodstva da Kina do kraja ovog desetljeća postane vodeća gospodarska, politička i vojna snaga u svijetu, uz bok Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji, uspješno se ostvaruje. Stalni gospodarski rast odražava se na sve veći politički utjecaj Pekinga ne samo u Aziji već sve više i u svijetu, a sve veći priliv novca omogućava pokretanje vojnih projekata koji još prije petnaest ili dvadeset godina nisu bili zamislivi. U taj proces uklopila se i kineska ratna mornarica sa svojim planovima stvaranja oceanske flote
Do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovna zadaća kineske ratne mornarice bila je zaštita vlastite obale od desantnog djelovanja i kontrola teritorijalnih voda (uključujući Žuto more, Istočno i Južno kinesko more). Primarni politički zadatak bio je ponovno vraćanje Tajvana pod političku kontrolu Pekinga, ali se malobrojna i loše opremljena kineska ratna mornarica ne bi mogla učinkovito suprotstaviti vrlo suvremenoj ratnoj mornarici Tajvana. Na sve to nadovezao se i problem suvereniteta oko otoka Spratley, nesuglasice oko prava ribarenja s Filipinima, te ne baš dobrosusjedski odnosi s Vijetnamom. Ne treba zanemariti ni trajno tinjajući sukob između najvjernijeg kineskog saveznika Pakistana i regionalnog suparnika Indije, zbog kojeg bi i pakistanski i kineski političari rado vidjeli jednu flotilu kineskih ratnih brodova u Indijskom zaljevu.
Prvi ozbiljniji pokušaj gradnje pravih oceanskih razarača Kina je pokrenula 1985. s ostvarivanjem projekta gradnje dva razarača klase Luhu (Projekt 052). Prvi razarač dovršen je i primljen u operativnu službu 1993. pod imenom Harbin, a drugi tri godine kasnije pod imenom Qingdao. Sa standardnom istisninom od 4200 tona bili su to u tom trenutku najveći kineski ratni brodovi koji su sa svojim maritimnim sposobnostima mogli djelovati na otvorenim prostranstvima Tihog oceana. Negativne strane su im slabo naoružanje, osobito protuzračno raketno koje je dostatno samo za blisku protuzračnu i proturaketnu obranu, te zastarjeli elektronski sustavi, posebice radari za kontrolu zračnog prostora.
U listopadu 1997. porinut je razarač Shenzhen koji je u operativnu uporabu primljen dvije godine kasnije. Razarač Shenzhen prvi je i po svemu sudeći jedini brod klase Luhai (Projekt 054) za kojeg se u zapadnim krugovima vjerovalo da će predstavljati okosnicu kineske oceanske flote početkom 21. stoljeća. Sa svojih 6600 tona pune istisnine još je pogodniji za djelovanje na oceanima, ali su boljke klase Luhu zadržane i kod njega - ostao je slab protuzračni raketni sustav, a ugrađen je novi radarski sustav za kontrolu zračnog prostora koji nije u potpunosti zadovoljio očekivanja. Doduše, dio kineskih izvora tvrdi da je za Shenzhen predviđena velika modernizacija i ugradnja vrlo suvremenog protuzračnog raketnog sustava s vertikalnim lanserima koji bi trebao biti smješten između pramčanog topa i zapovjednog mosta, te potpuno novog radarskog sutava potrebnog za njegovo učinkovito djelovanje. Na pramčanom dijelu doista postoji veliki prostor dostatan za smještaj vertikalnih lansera bunarskog tipa, ali ubrzanja gradnja novih i vrlo suvremenih kineskih razarača tvrdnje o skupoj modernizaciji Shenzhena dovodi u pitanje. Međutim, istina je da se Shenzhen trenutačno nalazi na remontu, ali zasad ne postoje naznake da će on obuhvatiti modernizaciju broda i ugradnju novog sustava protuzračne obrane.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene