Piše kapetan bojnog broda Stjepan BERNADIĆ

Republika Hrvatska kao obalna i primorska zemlja
Republika Hrvatska ubraja se u tzv. obalne zemlje (Coastal State), tj. one zemlje koje imaju more a s njim i izlaz na svjetska mora i oceane. More kao izvor velikih resursa za zemlju domaćina daje joj pravo da u zaštiti tog bogatstva ima ratnu mornaricu, zrakoplovstvo i kopnenu vojsku, kako bi djelotvorno nadzirala i čuvala svoj gospodarski pojas mora i njegove prilaze s otvorenog mora. Gospodarski pojas mora obalne države koriste i druge zemlje, bilo susjedne bilo druge, koje razvijaju trgovinske odnose s drugim zemljama za plovidbu brodova trgovačke mornarice. Zemljopisni položaj teritorijalnog mora i gospodarskog pojasa ne mora imati naglašeno strategijsko značenje u bilo kom smislu. Za takve zemlje glavno značenje je njihova obalna linija koja je potencijalni put pristupa za protivnika, te mora biti na bilo koji način zaštićena ukupnim snagama nacionalne obrane. Upravo od veličine prijetnje s mora, koja je važan vojno - strateški čimbenik za takvu zemlju, takva zemlja se uključuje unutar dane definicije obalne države. Zbog svega toga takvo stanje može u nekom od slučajeva postati izazov aspiracijama drugih zemalja u susjedstvu ili onima koje imaju velike i srednje ratne mornarice na otvorenim morima.
Osim suverenih prava unutar svog teritorijalnog mora, obalna država uživa određena suverena prava u gospodarskom pojasu ispred svojih teritorijalnih voda. Tim pravima obalna država može se koristiti samo u vrijeme mira ili u vrijeme sukoba niskog intenziteta, kada je suprotstavljena strana druga obalna država, pri čemu ratna mornarica zemlje domaćina ima sposobnost održanja i zaštite suverenih prava u teritorijalnim vodama i gospodarskom pojasu. No u uvjetima konfrontacije s "odlučnom" i "namjeravanom" uporabom snaga ratne mornarice neke velike zemlje, zemlja domaćin treba imati ratnu mornaricu takvih sposobnosti koja će svoju najveću snagu pokazati u svojim obalnim vodama, gdje njezine snage nalaze svoje prirodno zaklonište ili potporu snaga ratnog zrakoplovstva s obale ili drugih oružnih sustava velikog dometa instaliranih na obali.

Svrha ratnih mornarica obalnih zemalja
Tri su čimbenika koja određuju po-morsku moć obalnih država."Obalna moć" (Coastal Power) ima različite značajke i provodi se, osim primjene pomorske sile na otvorenim morima, i drugim načinima. Obalne mornarice po prirodi stvari cijelo vrijeme djeluju u relativnoj blizini svojih ratnih baza. Ratne baze su također smještene unutar teritorijalnih voda i one pružaju osjećaj sigurnosti i nisu podložne političkim ograničenjima s kakvima se velike mornarice ponekad susreću u stranim zemljama.
Temeljna svrha oružanih snaga malih zemalja, pa time i ratne mornarice kao grane OS-a, nije da vode rat već da ga sprečavaju. To je bitna razlika čak i onda kada sposobnost vođenja sukoba upućuje na mogućnost ostvarenja nadmoći i nadvladavanje protivnika. Temeljni razlog za ovakvo razmišljanje leži u činjenici da se ne može očekivati pobjeda u ratu isključivo vojnim putem. Umjesto toga svrha rata u današnje vrijeme poprima sve više razmjere dobivanja zadovoljavajućih uvjeta.
Oružane snage malih zemalja pridonose sprečavanju rata osobito čuvanjem suvereniteta svoje zemlje nametanjem jurisdikcije u mirnodopsko vrijeme na djelotvoran i uvjerljiv način. Drugo, oružane snage su državni instrument u upravljanju krizama i između ostalog služe za odvraćanje pri bilo kakvom obliku prijetnje silom.
Razrađujući dalje teoriju o ratnoj mornarici obalnih država dolazi se do zaključka kako ratna mornarica treba sudjelovati u izbjegavanju rata izvođenjem dviju u biti različitih zadaća: odvraćanja protivnika od prijetnje i primjene sile i očuvanje vlastitog suvereniteta. Prva od tih zadaća izvodi se povećanjem sposobnosti protudesantne obrane i održanjem sposobnosti po načelu "prenesi rat kod protivnika". To znači da neka oružna platforma npr. podmornica, može djelovati unatoč protivničkom sustavu nadzora mora i uspostavljenoj lokalnoj nadmoći. Podmornica kao oružna platforma u tom slučaju može uspješno zaprijetiti protivničkim brodovima u međunarodnim vodama ili čak u protivničkom teritorijalnom moru.
Svrha ratne mornarice po drugoj zadaći je doprinos smanjenju ili uklanjanju potencijalnih uzroka sukoba u teritorijalnim vodama i gospodarskom pojasu, uspostavi i održanju dosljedne i čvrste vladavine zakona u skladu s međunarodnim i običajnim zakonima te odbijanje svake sumnje čiji zakoni vrijede na tim morskim prostorima. I najmanja "kreativna nejasnoća" koja postoji smanjuje šanse od nastajanja konfliktnih situacija koje potencijalno mogu nastati. Završetkom Hladnog rata motrilački kapaciteti i sustavi za nadzor i upravljanje krizama postaju sve važniji instrumenti sprečavanja izbijanja kriza i gubitka kontrole u nastalim krizama.

Koja i kakva ratna mornarica?
U općem pristupu razvoja ratnih mornarica razlikujemo dva temeljna smjera razvoja: to je želja za stvaranjem uravnotežene ratne mornarice (Balanced Navy), a druga teza polazi od postavki za stvaranje funkcionalne mornarice (Function-specific Navy).
Uravnotežena ratna mornarica je takva mornarica koja ima (materijalne i ljudske) sposobnosti provođenja svih mogućih sadržaja oružane borbe na moru ili je kadra da se za njih osposobi u najkraćem vremenu. Na ovaj način se uspostavlja odnos pri čemu sinergija djelovanja sastavnih dijelova iz okvira sadržaja i oblika borbenih djelovanja čini ukupnu ratnu moć ovakve mornarice većom od zbroja pojedinih njezinih dijelova.
S druge strane nasuprot uravnoteženoj mornarici kod funkcionalne ratne mornarice naglasak se stavlja na jedan ili više ključnih elemenata sadržaja oružane borbe na moru, dok su drugi elementi više manje reducirani. Ovakva shema primjenjuje se u svakom pojedinačnom slučaju (zemlje koja razvija ratnu mornaricu) radi ravnomjernijeg pojedinačnog opterećenja zemalja unutar vojnog saveza, gdje obalna država troši čitav proračun namijenjen mornarici na jačanje kapaciteta u oblasti gdje ima izražene komparativne prednosti. To bi bile npr. lake obalne plovne jedinice opremljene raketama, torpedima te sredstvima PZO-a, a protupodmorničko ratovanje (ASW) i podmornička djelovanja (SUW) bili bi ostavljeni za mornarice dubokih mora unutar saveza. Ovo ima za posljedicu stavljanja obalne države i njezine ratne mornarice u potpunu podređenost vojnog saveza i njihovog zapovjedništva, drugim riječima najjače mornarice u savezu.
U slučaju raspuštanja saveza obalna država ima mogućnost izbora jedne ili druge opcije pri čemu se drastično povećava proračun kako bi se stekli i usvojili nedostajući kapaciteti. Mora se reći da u slučaju izbora funkcionalne mornarice kao obrasca razvoja svojih flotnih snaga, proračun za izgradnju ovakve mornarice je najmanji. Zemlja domaćin razvija sredstva koja joj povećavaju komparativne prednosti i uglavnom je snažno podupiru druge članice saveza na čije se kapacitete može osloniti. Razvoj uravnotežene mornarice vezan je za vrlo visok proračun pri čemu nabava sredstava i opreme nije uvijek primjerena vremenu i potrebama zadaća, već diktatu tržišta, financijskih kapaciteta i prioriteta zemlje koja razvija svoju ratnu mornaricu. Pri svemu tome i školovanje i izobrazba kadra nije zanemariv trošak.
Mora se naglasiti da je u današnje vrijeme sve manja razlika između ova dva modela. Općenito uzevši, najveći broj pomorskih zemalja, posebice je to slučaj sa zemljama iz NATO saveza, prosudio je da su kapaciteti ratnih mornarica preveliki za buduću prijetnju i nove izazove koji bi mogli doći s mora. Rezultat toga je drastično smanjivanje vojnog proračuna za potrebe ratnih mornarica i evidentno raspremanje većeg broja plovnih jedinica koje su mogle, što se tehničke strane tiče, ploviti još mnogo godina. Paralelno s tim trendovima, rapidno je reduciran broj ljudi u ratnim mornaricama većine zemalja najvećega vojnoga saveza.
S druge strane današnja visoka vojna tehnologija je sve skuplja. I najbogatije zemlje nisu više kadre stvarati i uzdržavati ratnu mornaricu koja bi mogla djelotvorno odgovoriti na sve moguće ugroze. Rješenja se vide ponovno na razini odgovora vojnog saveza u obliku međunarodnih pomorskih operacija (Multinational Maritime Operations). Drugim riječima, nastoji se da postojeći vojni savez u sklopu postojećih ratnih mornarica ima sve potrebne kapacitete za sve odgovore u slučaju vojnog angažiranja na moru.
Na ovaj način opet se dolazi do određenog stupnja usmjerenja pojedinih ratnih mornarica na one segmente u kojima su se već iskazale u tehničkom i taktičkom smislu kao naprednije u oblastima razvoja svojih kapaciteta i za koje nemaju pariteta u svijetu. No, današnja slika globalizacije svijeta, pa tako isto i razvoja ratnih mornarica, jednostavno ne dopušta nekoj od zemalja da sama, pojedinačno, preuzme primat u nekoj oblasti bojnih djelovanja na moru. Bilo koja ratna mornarica, da bi bila djelotvorna, mora imati sposobnosti odgovora na najveći broj prijetnji. Rješenje ovog problema je vidljivo u postojanju određenih svjetskih tvrtki koje proizvode oružane sustave i senzore vrhunske kakvoće, a koji se mogu vidjeti na brodovima različitih zastava zemalja i saveza. Broj ovih tvrtki koje proizvode sredstva najviših tehnologija nije velik.
Zbog toga se danas, sve više javlja potreba za usuglašavanjem ratnih napora u smislu posjedovanja sposobnosti saveza na odgovore u svim segmentima vojnih prijetnji. Stoga rastu oblici vojne suradnje koji se očituju u razmjeni ljudi, njihovom školovanju i usavršavanju, ali i sve većim brojem zajedničkih i združenih vježbi unutar vojnog saveza pri čemu se pozivaju susjedne i prijateljske ratne mornarice da prihvate sudjelovanje u nekim od zadaća planiranih vježbovnih aktivnosti.

	stranica 1/3