Piše Boris ILIJAŠ

Po mnogim je mišljenjima mogućnost nuklearnog terorizma činjenica koja najviše zabrinjava. Nuklearni terorizam je u osnovi pojam koji obuhvaća više mogućnosti koje ne moraju nužno uključivati i nuklearno oružje. Zbog toga je najprimjerenije govoriti o uporabi nuklearnih materijala u terorističke svrhe, što je i najpotpunije razmatranje nuklearnog terorizma. U tom se smislu mogu definirati tri glavna principa djelovanja:
- uporaba nuklearne eksplozivne naprave (nuklearna eksplozija)
- napad ili sabotaža na postojećim nuklearnim postrojenjima
- uporaba tzv. "prljave" bombe (klasična eksplozija pomoću koje se radioaktivni materijal raspršuje u okoliš)
Kako bi se dobila vjerodostojna slika svake od tih situacija, potrebna je detaljna analiza. Procjena rizika je bitna u razmatranju svake moguće metode terorističkog djelovanja, jer ona određuje značenje, način i opseg mjera koje će se poduzimati u njezinom sprečavanju. Prilikom procjene rizika za svaku pojedinačnu metodu bitno je dobro predvidjeti njene učinke i posljedice, kao i vjerojatnost da se tako nešto dogodi. Ukupni rizik se tada određuje kao produkt ta dva čimbenika, što znači da će on biti važan i za metode za koje postoji mala vjerojatnost ako one mogu prouzročiti velike posljedice. Nuklearni terorizam bez sumnje se ubraja u tu kategoriju.
Općenito, nuklearni terorizam je terorizam visoke tehnologije, što umanjuje njegovu vjerojatnost. Razlozi za to su, među ostalim, to što su radioaktivni materijali u velikoj većini sluča-jeva dobro čuvani, skupi i opasni, tako da ih nije lako nabaviti, rukovati njima i to održati u tajnosti. U svakom slučaju, potrebna je visoka razina teh-ničkog znanja, posebno za konstrukciju čak i primitivne nuklearne bombe. No, razina tehničkog znanja u svijetu se neprekidno povećava, a pristup raznim vrstama podataka postaje iz dana u dan sve lakši. Osim toga, postoji velik broj vrlo kvalitetnih stručnjaka koji su radili na nacionalnim programima država koje posjeduju nuklearno oružje. Nakon završetka Hladnog rata mnogi od njih su doslovce ostali bez posla i postali dobra meta za skupine ili države koje trebaju njihovo znanje. To znači da glavni problem više nije znanje nego proizvodnja i velika financijska ulaganja.

Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika