|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Pišu Boris SMILJANIĆ, Vigor MAŠTRUKO
 |
|
|
Upravljanje percepcijom uporabom odgovaraju-ćih informacija u svrhu prilagodbe ponašanja pojedinca odnosno ciljane skupine, može biti vrlo isplativom aktivnošću.
Pojam isplativosti u ovom slučaju ne mora biti samo ekonomske prirode. No upravljanje percepcijom vrlo je složen i u konačnici nesiguran proces, a rezultati ponekad ne moraju opravdati uložena sredstva, vrijeme i organizaciju.
Složenost upravljanja percepcijom proizlazi iz složenosti pojedinca, odnosno čovjeka kao osobe. Iako postoji velika vjerojatnost da će pojedinac u određenoj situaciji reagirati na željeni način, to ne mora uvijek biti tako, a razlog koji unosi nesigurnost u jednadžbu može biti potpuno nepredvidljiv, pa i banalan. Kada se upravlja skupinom nesigurnost raste jer skupina nije jednostavan broj jediniki već mnogo kompleksniji organizam.
Stoga, kada se upravlja percepcijom skupine, rezultati će ovisiti o "pogođenosti" nekog zajedničkog stava. U tom je slučaju najzahvalnija manipulacija iracionalnim stavovima, najčešće predrasudama. Zbog najveće predvidljivosti, odnosno najvećeg stupnja uređenosti i definiranosti, vojne organizacije su najzahvalnije za manipulaciju, a posebice u vrijeme krize kada se homogenizacija cijelog naroda, pa tako i vojne organizacije temelji na nekoliko općeprihvaćenih vrijednosti poput: nacioanlne pripadnosti, netrpeljivosti prema agresoru, tradicije, povijesti i drugih sličnih kategorija koje su poluga za upravljanje stvarnošću.
Kada govorimo o modelu upravljanja percepcijom, u konačnici stvarnošću, započet ćemo gradnju modela tvrdnjom iz prošlih nastavaka: stvarnost je pojedinca okolinau kojoj postoji i u kojoj djeluje, a prelasci iz jednog stanja u drugo mogu biti dvojaki, odnosno takvi da ih pojedinac primeti ili ne - dakle, svjesni ili nesvjesni.
Točka, odnosno mjesto prijelaza iz stanja u stanje (iz stvarnosti u stvarnost) nastaje kada objekt ciljanog upravljanja izmijeni bitan element vlastite interakcije sastvarnošću.
Kao interakciju objekta sa stvarnošću čine procesi i događaji, procesi kao elementi određenog trajanja, a događaji kao prijelomni trenuci na krajevima i počeima procesa, učinkovitost modela može se "mjeriti" izmjenama u procesima koji nastaju nakon određenog događaja kojem je cilj upravljanje stvarnošću.
Dodajmo još kako do svjesnog prelaska dolazi kada objekt (pojedinac, manja ili veća skupina) mijenja bitan element svoje interakcije sa stvarnošću, znajući da je na takvu odluku ponukan zbog poznatog vanjskog utjecaja. Nesvjesni prijelaz je kada objekt zbog vanjskog utjecaja mijenja svoj element interakcije sa stvarnošću ne znajući da je došlo do vanjske intervencije.
Kako se doista radi o složenom procesu, model koji ćemo ponuditi krajnje je pojednostavljen, a namjera nam je pokazati kako se upravljanje stvarnošću kao proces koji je nečijem intresu može na određeni način usustaviti u svrhu izmjene bitnog elementa interakcije objekta sa stvarnošću, odnosno izmjene stvarnosti objekta. Ovdje se radi o matematičkom modelu jer se takvi procesi ne mogu lako kvantificirati (osim ispitivanja javnog mnijenja ali je i u tom slučaju problem dosta složen).
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene