|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Pišu stožerni brigadir dr. sc. Mladen BARKOVIĆ, brigadir Milan ODAK
 |
|
|
U svijetu vjerojatno nema ni jedne druge profesije koja u sebi nosi toliko kontradiktornosti, koliko ih ima u vojsci. S jedne strane, stručnost vojnika, moć i autoritet koji vojska ima u svojim rukama, služi zaštiti vrhunskih ideala jednog društva. No, s druge strane, krivo upravljana i vođena vojska može to društvo i ideale razoriti, o čemu ima dovoljno povijesnog iskustva. Govoreći o pravu na znanja časnika, John Adams je još davno rekao za vojnike da:
"... oni [vojnici] imaju neprijeporno, neotuđivo, nepovredivo i sveto pravo na najuzvišenija i najstrašnija znanja koja predstavljaju prirodu i način pro- vođenja njihovih pravila."
Upravo posjedovanje ovih "najuzvišenijih i najstrašnijih znanja", koja se odnose na upravljanje životima i smrću, zahtijeva i vrhunsku odgovornost vojske prema društvu. Iznimno visoka proračunska izdvajanja također traže odgovorno upravljanje, vođenje i zapovijedanje vojskom, čiji je jedini cilj zaštita interesa društva.
Obični promatrač svjetskih zbivanja može lako zaključiti da svijet mora prihvatiti neizbježnost kriza koje uključuju ili barem prijete oružanim sukobima u svijetu. Stoljetna povijest jasno podupire ovakav zaključak i stav: ovo stoljeće je vrijeme u kojem su oružani sukobi eskalirali. U skladu s najužom definicijom rata, u svijetu se vodi oko dvadeset ratova godišnje, a registrira se po više od sto većih oružanih sukoba. U mnogim zemljama, vojska je prijetnja legalnim vlastima svoje zemlje. Najo- tvoreniji primjeri ovog se susreću u južno-američkim i zemljopisno izdvojenim otočkim zemljama. No, golem utjecaj vojske može se primijetiti i u nizu drugih zemalja diljem svijeta, koje su još uvijek nestabilne. Ovakvi utjecaji vojske na društvo i državu su drastični primjeri narušavanja temeljnog odnosa profesije, odnosa profesija - klijent. Takve vojske ne mogu sebe ubrojiti u profesiju iako, najčešće, imaju iznimnu stručnost i čvrstu povezanost unutar struke. No, nedostaje im društvena odgovornost i profesionalna etika, te mogu odvesti društvo u militarizam.
Hrvatska vojska kao organizacija tijekom svog dosadašnjeg postojanja nije ni u jednom trenutku pokazala bilo kakav znak nelojalnosti svom društvu, narodu i državi. Visokorazvijena svijest zapovjednog kadra i vojnika, koji su brzo spoznali svoju ulogu u društvu, ne dopušta pojedincima narušavanje stabilnog i kvalitetnog odnosa vojske kao davatelja usluga i društva kao korisnika njezinih usluga.
Dokaz stabilnosti i valjanosti tog odnosa je i činjenica, da naše civilne upravljačke institucije cijelo vrijeme, tijekom Domovinskog rata i nakon njega, obnašaju svoje zadaće i ostvaruju demokratske ciljeve civilnog upravljanja državom, uz postupan razvoj organizacije i procesa. Nema nimalo straha da bi vojska mogla postati prijetnja demokratskom ustroju i načinu upravljanja državom i društvom. Ideja vodilja svakog časnika, dočasnika i vojnika Hrvatske vojske mora biti i jest, da oni mogu rabiti svoju stručnost samo za dobrobit svog društva. Iznimno je važno da tu dobrobit uvijek određuju i definiraju civilna i samo civilna tijela, koja legalno upravljaju društvom. Postojanje ove dimenzije odgovornosti u svim vojskama demokratskog svijeta je nepobitna i od temeljnog je značenja za odnos vojske i društva kojem služi.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene