|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše Krunoslav MIKULAN, prof.
 |
|
|
Začetke Vojne krajine nalazimo za vrijeme hrvatsko-ugarskoga kralja Žigmunda koji je 1435. godine ojačao obranu graničnih područja prema Veneciji i Bosni tzv. taborima, hrvatskim, slavonskim i usorskim. Nakon pada Bosne 1463. godine kralj Matija Korvin ustrojio je za obranu protiv Turaka Jajačku i Srebreničku banovinu, a 1469. godine Senjsku kapetaniju.
Pri izboru za hrvatskoga kralja 1527. godine austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški obvezao se Saboru da će na granici za obranu Kraljevine držati 200 konjanika i 200 pješaka, te da će plaćati još 800 konjanika koji će biti pod zapovjedništvom hrvatskih velikaša. Time počinje stvaranje Vojne krajine - Hrvatske, od mora do Save, i Slavonske, od Save do Drave i Dunava, podijeljene na više kapetanija.
Kraljevim dekretom iz 1630. godine izdvaja se područje Vojne krajine iz hrvatskoga državnog područja i stavlja pod neposrednu upravu Beča, a zatim slijedi niz preustrojstava u koje ovdje ne možemo ulaziti. Sredinom 18. stoljeća stvaraju se pukovnije, a njihovi zapovjednici odgovorni su za cjelokupnu upravu na svome području. Godine 1787. uprava je odvojena od vojnih poslova, no do ponovnog ujedinjenja tih poslova dolazi već 1800. godine. Krajiškim temeljnim zakonom iz 1850. godine Vojna krajina je uređena prema pojedinim granama uprave i dobiva značajke državne organizacije. Pri Glavnom zapovjedništvu u Zagrebu koje je bilo neposredno podređeno Ministarstvu rata u Beču postupno je ustrojeno više odjela za svaku granu uprave.
Poslije Karlovačkog mira 1699. godine u Vojnoj krajini je formirana tzv. Serežanska četa kao posebna naoružana postrojba s vojno-policijskim i redarstvenim zadaćama. Tijekom 18. stoljeća svaka krajiška pukovnija imala je po jedan odjel serežana na čelu s oberbašom ili harambašom (narednikom), više unterbaša (razvodnika) i vicebaša (desetnika). Serežani su bili izabrani krajiški vojnici, a zadaća im je bila da zajedno s pripadnicima tzv. "poljskih bataljuna" obavljaju graničnu službu prema Bosni, zatim ophodnju po teškom i nepristupačnom terenu koje obične postrojbe nisu mogle nadgledati, te da sprječavaju upade razbojnika iz Bosne i da ih hvataju ako bi uspjeli prijeći granicu. Morali su dobro poznavati područje na kojemu su djelovali, biti izvrsni strijelci i stalno naoružani. Posebna zadaća bila im je održavati javni red i mir na području pukovnije kojoj su pripadali. Postojale su i konjaničke serežanske postrojbe koje su služile kao pratnja visokim časnicima krajiških pukovnija, prenosile hitne zapovjedi i obavljale posebne ophodnje.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene