|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše mr.sc. satnik Mladen VIHER
 |
|
|
Početak "hladnog rata" zatekao je zapadne obavještajce u krajnje teškoj situaciji. Rad agenata iza "željezne zavjese" bio je gotovo nemoguć zbog iznimno jakog i razgranatog sigurnosnog aparata. Za vrijeme rata protiv Njemačke, u kojoj su uvjeti obavještajnog rada bili jednako teški, saveznički obavještajci su se najviše oslanjali na snimke iz izvidničkih aviona. No, u poslijeratnim godinama izviđanje iz zraka postalo je vrlo opasna zadaća.
U prvim poslijeratnim godinama Amerikanci su koristili to što Sovjeti nisu radarski pokrili sve prilaze svojoj velikoj državi. U početku su sovjetski lovci samo ispaljivali hice upozorenja i tjerali Amerikance preko granice, ali su ih od 1950. počeli i obarati.
Postalo je očito kako će za mirnodopska izviđanja trebati razviti specijalizirani avion koji će visinom ili brzinom leta uvelike nadmašivati protivničke lovce. Prvi je o tome pisao Richard S. Leghorn koji je predložio pregradnje na britanskom bombarderu Canberra (lakša konstrukcija, vitkija krila, jači motor) za dosezanje visina preko 20.000 m. Čak je organizirao posjet predstavnika tvrtke English Electric koja je proizvodila taj avion (Amerikanci su ih proizvodili po licenci kao B-57).
Na temelju njegove ideje upućen je natječaj na adrese tri tvrtke za idejnu konstrukciju izvidničkog aviona. Sve tri tvrtke su na natječaj odgovorile pozitivno: Fairchild s jednomotorcem M-195, Bell s Modelom 67 (kasnije je preimenovan u X-16) i Martin s inačicom bombardera B-57 Model 294. Tvrtka Lockheed nije bila službeno obavještena o natječaju i za njega je saznala preko svojih veza u Pentagonu. Uprava tvrtke odlučila je sudjelovati izvan službene konkurencije i naložila je svojem najboljem konstruktoru Clarenceu Kellyu L. Johnsonu izradu idejnog nacrta i proračuna. Johnsonov avion, nazvan CL-282, jamčio je veće visine leta i brzine od konkurenata, čak je predvidio uporabu specijalnih alata i dijelova napravljenih za lovački avion F-104 kako bi skratio vrijeme razvoja i gradnje aviona. Vrijeme je bilo važan čimbenik jer se smatralo kako će do početka šezdesetih Sovjeti već razviti protumjere.
Lockheedova skica poslana je u CIA-u i Pentagon gdje je oduševila civilne službenike, ali su djelatni časnici odbijali pomisao o krhkom avionu koji je ličio na motornu jedrilicu, a imao je samo jedan motor. Na kraju je USAF službeno odbila CL-282.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene