broj 423, lipanj 2013.
fra Marko MEDO
|
Zadnja promjena: 14.6.2013.
|
|
|
 |
|
|
 |
|
| DUHOVNOST |
| PRAVA SMRT JE GRIJEH
1 KR 17, 17-24; GAL 1, 11-19; LK 7, 11-17 |
| Božja briga je sva usmjerena na naše oslobođenje od prave smrti: grijeha. Ovo je smrt koju Bog želi ukloniti prije svega, iskorijeniti je iz srca svih ljudi: ova smrt, tj. grijeh, je istinsko zlo i prava čovjekova tragedija |
| Prije nego protumačimo epizodu iz Evanđelja dobro je dati nekoliko objašnjenja. Prije svega, neka bude jasno da ovo čudo nije uskrsnuće, već ponovno oživljavanje, to jest povratak u život nakon kojeg će ponovno uslijediti smrt. Uskrsnuće je, naprotiv, jedno stanje života u kojem više nije moguće umrijeti, jer je i tijelo otkupljeno Božjom svemoći. Ovo je stanje Krista Uskrsloga i ovo će biti naše stanje na svršetku svijeta kada više ne bude iščekivanja, kušnje i slobode kao rizika. Važno je ovo pojašnjenje i tumačenje jer će inače Isusovo čudo biti pročitano u potpuno oprečnom smislu od njegove namjere. Isus vraća život mladiću kako bi svima pokazao Božje namjere. To jest: Bog žarko želi ukloniti smrt i Njegova svemogućnost će to i učiniti. No, pažnja! Ovo ponovno oživljavanje je samo jedan "znak" nade i Božjeg angažmana u korist svih. Naime u ovoj fazi povijesti Božja briga je sva usmjerena na naše oslobođenje od prave smrti: grijeha. Ovo je smrt koju Bog želi ukloniti prije svega, iskorijeniti je iz srca svih ljudi: ova smrt, tj. grijeh, je istinsko zlo i prava čovjekova tragedija. Uvjerimo se u to. Živjeti puno ili malo godina pred Bogom nema nikakvu vrijednost: ono što je važno jest biti i ostati živ u duši, boreći se protiv svakog grijeha. Iz ove istine proizlazi da postoje tolike osobe koje se čine živima, ali u stvarnosti su mrtve: neki pucaju od zdravlja, čini se da nadmoćno pobjeđuju, ali u srcu imaju trulež smrti. Naime nema ništa tajno što neće postati javno. Očito je da postoje tolike osobe uništene bolestima, pogođene nesrećama, kušane progonima: one ako imaju dobro srce sjedinjeno s Bogom, već u duši imaju sjeme života koje će jednoga dana procvasti. Kršćanski život je obilježen ovim sigurnostima i sve tumači u svjetlu ovih sigurnosti. Sjetite se odgovora koje je Majka Božja Fatimska dala djeci kada su je pitala milost ozdravljenja za nekoliko bolesnika: Ovaj će ozdraviti, ali nastavi moliti; ovaj neće ozdraviti, jer to ne bi bilo dobro za njega! Bog i oni koji u njega vjeruju procjenjuju činjenice života u svjetlu vječnosti. Uvijek! Sada dolazimo do činjenica o kojima govori Evanđelje. Isus se nalazi pred ulazom u jedno maleno selo i promatra pogrebnu povorku: nose na sahranu jednoga mladića, ispred njegova lijesa idu njegovi drugovi, plaču. Majka ide za lijesom s izrazom jake boli na licu. Isus se sažali i reče: Ženo, ne plači! Zaustavimo se na ovoj pojedinosti. Isus se sažalio. Ovaj stav Bog zauzima u svim bolnim situacijama, i u onim situacijama koje ne razrješuje prema našim očekivanjima, a osobito prema našoj žurbi i našim mjerama. Pa ipak, jedno je sigurno: bol je posljedica ljudskoga grijeha i Bog se ne veseli našoj boli kao što se ne veseli ni našem grijehu. Njemu je žao: Njegova sućut je djelatna, to je sućut koja želi promijeniti mahnitu situaciju koja je nastala zbog ljudskoga grijeha. Ženo, ne plači! Istu zapovijed Isus ponavlja u svim bolnim situacijama. Ne plači: ako bolest proždire tvoje tijelo, sjeti se da bolest nije najveće dobro života. U Božjem naumu zdravlje je puno niže na ljestvici vrijednosti! Ne plači: ako nas smrt zadesi u mladosti, nemoj je smatrati nesrećom. Nije broj godina taj koji daje vrijednost našem životu, već kvaliteta moralnog života. Ne plači: jedan oboljeli Brazilac, član grupe suradnika Majke Tereze, piše ovako: U boli sam susreo Boga i pronašao sam put kako činiti dobro. U boli! Benedetta Bianchi-Porro, teško bolesna, u Lurdu je prisustvovala jednom čudesnom ozdravljenju. Njezinoj majci se oteo jauk: Zašto Gospodin nije ozdravio tebe? Djevojka je spremno odgovorila, ostavši prikovana za svoja kolica: Mama, nisam molila za ozdravljenje. Moje je poslanje nositi križ. Enzo Caracciolo, mladić koji je diplomiravši postao inženjer, najednom je oslijepio. Promijenio je fakultet, diplomirao pravo i bio je izabran za predsjednika Udruge slijepih. U Lurdu je, govoreći za vrijeme Križnoga puta, uvjereno uskliknuo: O, Isuse, kada si prošao u Euharistijskoj povorci, čuo sam glas koji je preklinjao: Gospodine, daj da progledam! Ja - Ti to znaš - sam Ti rekao: Učini da ja ne progledam; nemoj mi povratiti vid, jer od kada više ne vidim tjelesnim očima, otvorile su se oči moje duše. I vjera ima svoje oči. I veliko je svjetlo koje me je obuzelo. Ne bih ga htio izgubiti, o Gospodine; učini da ja ne progledam. Ovo su ljudi koji vjeruju, koji znaju vrednovati danas u svjetlu vječnosti; ovo su duše koje žive u sigurnosti da će doći Božji trenutak, trenutak spasenja. Isus je učinio čudo: Mladiću, kažem ti, ustani! I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Veliko čudo, svakako! Ali istinsko čudo je zadaća koju ima Bog: otkupiti sve od boli. I to će i učiniti. Tko vjeruje prepušta se Božjem vodstvu... i vidjet će ispunjenje Njegovih obećanja. Evanđelje je dar neba kako bismo (na)rasli u vjeri. Danas smo pozvani da vjerujemo više! Svjetski život sam živio i poznajem ga: to je najbezumniji i najnesretniji život koji se može zamisliti. PADRE ELIGIO Dani su svi jednaki. Tapkam u tami, ali nosim svjetlo u sebi; ne mogu nego mucati, a imam beskrajno puno slatkih stvari o kojima mogu govoriti s Bogom. Prestrašena se pitam kako je užasno samo se bojati da ćemo izgubiti Boga. I to mi se i dogodilo. Samo strah! B. BIANCHI-PORRO Smrt bi trebala biti najljepšom stvari, kad bismo uistinu ljubili Boga! P. CLAUDEL |
Copyright (c) Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo, Odjel hrvatskih vojnih glasila i izdavaštva, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene