|
Zadnja promjena: 30.7.2010.
|
Welcome to Adobe GoLive 6
|
|
| 57. festival igranog filma u Puli |
|
- godišnja smotra hrvatskog igranog filma
|
|
Svake godine zaljubljenici u hrvatski film hodočaste Pulu sa strepnjom hoće li ih filmaši "ohladiti". Ove godine čekala su nas tri debitanta i zato je strah bio donekle veći. Prvi je već na otvaranju rastjerao takve sumnje. The Show Must Go On Nevija Marasovića odlična je apokaliptična vizija Hrvatske u kojoj stanovnici Big Brother kuće, nesvjesni onoga što se oko njih događa, prežive nuklearnu katastrofu. Sljedeći je Danilo Šerbedžija sa Sedamdeset i dva dana, crnom komedijom na tragu Šijanovih Maratonaca. Film je to o obitelji ličkih Srba koji u suvremenoj Hrvatskoj žive od babine američke mirovine. Sve je u redu dok je baba živa... Po trećem debitantu Ivanu-Goranu Vitezu i njegovu filmu Šuma summarum, verojatno ćemo pamtiti ovu smotru. Iako se žiriju takav film sigurno nije mogao svidjeti, ne nedostaje mu izgleda da postane kultan. Brutalan, trash i politički nekorektan sigurno je pronašao poklonike među mlađom i slobodoumnijom publikom. Hrvatski redatelji u naponu snage, Matanić i Sviličić, napravili su vrlo kvalitetne, ali podosta hermetične uratke kojima se nisu nametnuli ni kritici, ni žiriju i osobito ne publici koja im je dala najslabije ocjene. Meni je najveće iznenađenje pružio žiri. Pravu žetvu od čak sedam nagrada, uključujući režiju i najbolji film obavio je Neka ostane među nama Rajka Grlića. Po mom sudu to je bio najslabiji film u konkurenciji, ali uvaženi žiri je odlučio drukčije. (više o njemu pisao sam proljetos u broju 286 Hrvatskog vojnika). Izvanredan međunarodni i ostali popratni programi još jednom su dokazali koliko Pula voli film; čak se i publika zasluženo okitila jednom od nagrada. Opća je dijagnoza da hrvatskom filmu ide nabolje, da nam je kinematografija zdrava, nepredvidiva i živahna. |
|
|
