Dakle, obuka na traci glavni je obučni događaj za vodove koji se provodi u vojarni, "kulminacija obuke, cijelog jednog ciklusa zadaća, uvježbavanja timova i desetina". Jedan vod dobiva ocjene za svoje reakcije u više zadaća (situacija) u sklopu planirane napadne operacije. Situacije se redaju kao na traci. Zadaću im, osim guste vegetacije i vrućine, otežava i suprotna strana koja im, braneći svoj utvrđeni položaj koji vod treba zauzeti, često postavlja zasjede. Sve su reakcije praćene budnim okom ocjenjivača, koji su uvijek pripadnici druge satnije a ne one kojoj vod pripada. "Tako zadržavamo objektivnost, ali i pozitivan natjecateljski duh među satnijama", kažu zapovjednici Tigrova, bojnik Romeo Horvat i satnik Dražen Habek. Konačnu ocjenu daje upravo Zapovjedništvo bojne.

OVLADAVANJE PODRUČJEM RIS

U akciji, "naš" vod ( 1. vod 3. satnije) ima i pomoć još dva fiktivna voda. Njima, kao i onim stvarnim vodom (zajedno čine satniju), zapovijeda poručnik Marko Krpan. On ne sudjeluje u akciji direktno, no donosi taktičke odluke koje radiovezom prenosi zapovjedniku 1. voda, poručniku Tomislavu Romu.

Stižemo na sam početak akcije, do pješčanika u kojem je umanjeni model terena u kojem će se provoditi operacija. Teren je u krugu vojarne i odgovara za ovakvu vrstu obuke. Poručnik Rom objašnjava zapovjednicima svojih desetina kako će realizirati zadaću, ovladavanje područjem Ris. Suprotstavit će im se protivnici jačine desetine, dakle, ispoštovana je doktrina da napadač mora biti nadmoćniji barem u omjeru 3:1. Pred vojnicima, naša pitanja u stilu "što ih sad čeka?" nisu dopuštena, jer oni to ne smiju znati. Tek nakon gromoglasnih usklika "Tko smo mi? Tigrovi!!!" i polaska zapovjednika voda i desetina prema svojim vojnicima, obraćamo se poručniku Krpanu. "Ljudi su motivirani i nadam se da ćemo to danas vidjeti. Žele što više ovakvih vježbi. Vojnik je pravi vojnik kad je na terenu, većina njih se tu najbolje osjeća", jasne su riječi iskusnog poručnika. Ubrzo, krećemo i mi. Dostižemo ih u takozvanom očekujućem području, gdje se rade završne pripreme za napad. Tijekom sljedećih šest sati stalno smo u blizini voda. Ili ih pratimo, ili žurimo ispred njih. Naravno, za njih smo samo zrak, isto kao i šestorica ocjenjivača.Kada ne vidimo vod, čujemo ih preko Krpanove radioveze. Poručnik tu i tamo izdaje zapovijedi u skladu sa situacijom.

NAPAD IZ ŠUMARKA

Na prvu pucnjavu prilično tihe vehaesice i uzvike "automatske puške na 100 metara!" nije trebalo dugo čekati. Pripadnici suprotne strane, dobro zaklonjeni u obližnjem šumarku, napali su 1. vod koji je kročio makadamom tijekom prijelaza opasnog područja. Reakcija je vrlo brza, formacija klina naglo prelazi u liniju. "Gledajte sad. Kontakt na sebe preuzima jedna desetina, dvije idu u gustiš i pokušavaju prići iza leđa neprijatelju, a jedna ostaje u potpori", brzo nam govore naši pratitelji. Ima tu svega, u uzvicima ima i kritičkih tonova. Niti jedan pokret ne smije biti pogrešan. Razine komunikacije su različite, tu su binomi, timovi, desetine, pa i cijeli vod. Na kraju, pucnjava (tu su i ne tako tihi AK-47 te M-72) se čuje samo u šumarku. Nakon nekog vremena sve se stišava i stižu potvrde da je akcija uspjela. Slijedi osiguravanje područja u krugu od 360 stupnjeva, te konsolidacija i reorganizacija. Zapovjednici dogovaraju daljnje napredovanje.

Put do cilja bio je dugačak, a uvjeti teški. Suprotna strana nije dala mira 1. vodu, dobro ih je namučila i natjerala da izvuku maksimum svojih sposobnosti. Neupoznati sa scenarijem, vojnici i vojnikinje nisu imali mnogo prilike za mirovanje, a nije ih štedilo ni jako lipanjsko sunce.

ZAVRŠNI OBRAČUN

Zanimljiva je bila situacija kad je vod naišao na minsko-žičanu prepreku. Osiguravanje prolaza trajalo je dosta vremena, a "neprijatelj" se pobrinuo i da ih baš tada napadne. To je bila i posljednja velika prepreka prije završnog obračuna. Tada smo, za promjenu, prišli blizu suprotnoj strani, koja je zauzela položaje u objektima u središtu područja koje je vod trebao osvojiti.

I tada se suprotna strana (ne zaboravimo, i oni su Tigrovi) pokazala žilavim protivnikom. Nisu štedjeli svoje vježbovno streljivo i dobro su se branili. Ipak, na brdu se nakraju zavijorila hrvatska zastava i zaorio se poklič "Tigrovi!!!". Sve je gotovo, umorni ratnici sjedaju na pod, skidaju kacige, vade spremnike za vodu. Znamo da je riječ o vježbi, ali vidi se da su posljednji sati za njih bili napeti i iscrpljujući. Svoje su reakcije morali pokazati u desetak povezanih, a ipak različitih situacija. Ali, po riječima zapovjednika voda, svoj su posao obavili kako se od njih očekivalo. "Velika mi je čast biti pripadnik Tigrova i raditi s ovim mladim ljudima koji pokazuju veliku motivaciju i vole vojnički poziv. Suprotna strana dala je dobar otpor, ali mi smo se s njime znali nositi", rekao je poručnik Rom i zaključio uzbudljivi dan obuke. No, opuštanja nema, jer "ubrzo slijedi raščlamba i manje korekcije". I tako je kod Tigrova stalno...