ZADAR NA METI

Križarska vojska prikupljena je uglavnom s prostora današnje Francuske i sjeverne Italije. Odlučeno je da se prema Egiptu krene pomorskim putem, međutim križari nisu imali dovoljno sredstava za plaćanje prijevoza. Njihov problem ponudio je riješiti mletački dužd Enrico Dandolo, pod uvjetom da za račun Mletačke Republike križari osvoje Zadar. Naime iako formalno pod bizantskom vlašću, većina dalmatinskih gradova (među njima i Zadar) zahvaljujući svojim trgovačkim vezama i pomorskoj orijentaciji, uspjela je ostvariti vrlo široku gradsku autonomiju. Ona je omogućila njihov razvoj kao slobodnih i u velikoj mjeri samostalnih zajednica. Zadar je zahvaljujući svom strateškom položaju postao gospodar pomorskog prostora praktično od kvarnerskih otoka do Kaštelanskog zaljeva, a u svom naglom razvoju postaje ozbiljna smetnja ekspanzionističkim ambicijama moćne Venecije. Nakon što je 1105. priznao vlast ugarskog kralja Kolomana i počeo se intenzivnije vezati uz srednjovjekovnu Hrvatsku, Zadar se sve češće počeo sukobljavati s Venecijom kako na moru, tako i u kopnenim bitkama.

INOCENTOVA EKSKOMUNIKACIJA

Iskoristivši potrebe križara za prijevozom, Enrico Dandolo uspio ih je pokrenuti na opsadu Zadra, što je bilo prvi put u povijesti križarskih ratova da križarska vojska organizirano i smišljeno napadne pretežno kršćanski grad. Križari su Zadar osvojili 15. studenoga 1202. pa ga temeljito opljačkali i u velikoj mjeri razorili, izvršivši i teški pokolj pučanstva. Nakon osvajanja Zadra križari su po nagovoru dužda Dandola produžili prema Konstantinopolu, kako bi na vlast doveli Aleksija IV. Međutim za taj poduhvat nisu bili plaćeni po dogovoru, što je rezultiralo njihovom opsadom i osvajanjem Konstantinopola 13. travnja 1204. Nakon osvajanja križari su izvršili teški masakr stanovništa, a grad su temeljito razorili i opljačkali, što je zgrozilo čak i papu Inocentija III. koji ih je ekskomunicirao zbog zločina nad kršćanskim življem. Osvojivši i opljačkavši Konstantinopol križari su odustali od daljnjeg pohoda prema Egiptu, te su na teritoriju Bizanta osnovali Latinsko Carstvo koje je teritorijalno obuhvaćalo današnju Grčku i europski dio Turske.

VENECIJA NA VRHU

Iako je IV. križarski rat potaknut prije svega vjerskim razlozima, tijekom ratnih operacija pretvorio se isključivo u pljačkaški pohod. Tijekom njega je došlo i do prvog velikog sukoba među kršćanskim crkvama - Pravoslavnom crkvom Bizanta i Katoličkom crkvom pod čijim zastavama su išli križari, što je i završilo osnivanjem katoličkog Latinskog Carstva na teritoriju (pravoslavnog) Bizanta. Odustajanje križara od daljnjeg pohoda protiv "nevjernika" nakon i više nego unosne pljačke Konstantinopola, samo potvrđuje pravi karakter i socijalnu prirodu ovog rata. Jedini pravi pobjednik cijelog pohoda bio je lukavi mletački dužd Enrico Dandolo, jer završetkom rata počinje uspon Venecije koja je postala stvarna gospodarica Sredozemlja i najmoćnija trgovačka velesila onog vremena.